OVA PITA OD GOTOVIH KORA IZGLEDA KAO DA STE JE RAZVLAČILI CIJELO JUTRO: Jedan detalj u filu čini je sočnom, a kore ostaju hrskave

Postoje jela kod kojih se razlika između „brzo napravljeno“ i „domaće“ osjeti već na prvom zalogaju. Pita je definitivno jedno od njih. Ako je fil presuh, kore postanu tvrde, ako ima previše tečnosti, sve omekša i izgubi onu rumenu, hrskavu koricu zbog koje se traži još jedno parče.

Zato mnogi misle da se prava savijača jednostavno ne može napraviti od gotovih kora.

Može, ali samo ako se pogodi nekoliko detalja koji prave razliku između obične pite iz tepsije i one koja izgleda kao da ste kore razvlačili rukom.

Najvažniji dio nije ni količina sira ni način motanja, nego balans između fila i tečnosti kojom se kore premazuju.

Za jednu tepsiju treba vam nekoliko jednostavnih sastojaka

Za ovu pitu nije potrebna duga lista namirnica. Većinu stvari vjerovatno već imate u frižideru, a cijela priprema zasniva se na nekoliko osnovnih sastojaka.

Potrebno je:

• 500 g tankih gotovih kora
• 400 do 500 g sitnog sira
• 3 jaja
• 3 kašike kisele pavlake
• 100 ml jogurta
• 100 ml ulja
• 1 kašika griza
• malo soli, po potrebi

Zašto se u fil dodaje baš griz?

Sir može sadržavati dosta tečnosti, posebno ako koristite svježi sitni sir. Tokom pečenja ta tečnost izlazi i lako raskvasi donji dio pite.

Zato se u fil dodaje kašika griza. Njegova uloga je jednostavna: pokupi dio viška vlage i pomogne da fil ostane sočan, ali ne i vodenast.

U većoj posudi sjedinite sir, jaja, pavlaku, griz i malo soli. Nemojte pretjerivati sa solju dok ne probate sir, jer neki već mogu biti dovoljno slani.

Sve promiješajte viljuškom dok se sastojci ravnomjerno ne povežu. Fil ne treba biti potpuno gladak; upravo blaga zrnasta struktura sira daje piti onaj domaći izgled i ukus.

Posebno pripremite mješavinu za kore

U drugoj posudi pomiješajte 100 ml jogurta i 100 ml ulja.

Ova mješavina ima važnu ulogu jer kore čini mekšim i savitljivijim tokom motanja, a istovremeno im pomaže da tokom pečenja dobiju lijepu rumenu boju.

Ne treba ih natapati. Dovoljno je lagano poprskati ili premazati površinu.

Dvije kore zajedno daju najbolji rezultat

Jednu koru raširite na radnu površinu i lagano je premažite mješavinom jogurta i ulja. Preko nje položite drugu koru i ponovite postupak.

Tako dobijate dovoljno čvrstu podlogu da zadrži fil, ali pita i dalje ostaje lagana i slojevita.

Duž duže ivice rasporedite traku pripremljenog fila, a zatim kore pažljivo uvijte u rolnu.

Ovdje je važan osjećaj. Ako rolnu previše zategnete, kora može pucati tokom pečenja. Ako je ostavite previše labavom, fil se može raširiti i pita će izgubiti lijep oblik.

Tražite sredinu: rolna treba držati oblik, ali ne biti stisnuta.

Trik je u tome kako ćete je složiti u tepsiju

Umjesto da rolne slažete jednu pored druge kao klasičnu savijaču, ovu pitu možete složiti u obliku velikog puža.

Tepsiju lagano podmažite, a prvu rolnu uvijte u spiralu i stavite na sredinu. Svaku sljedeću nastavite oko nje, tako da kraj jedne rolne dodiruje početak druge.

Postepeno će cijela tepsija biti ispunjena jednom velikom spiralom.

Ovakav način slaganja nije samo estetski. Rolne ostaju blizu jedna drugoj, ravnomjernije se peku i ne isušuju se toliko na rubovima.

Prije pečenja uradite još samo jednu stvar

Ako vam je ostalo mješavine jogurta i ulja, lagano premažite površinu pite.

Nemojte sipati veliku količinu preko nje. Cilj je samo da gornje kore dobiju malo dodatne vlage i masnoće kako bi tokom pečenja postale ravnomjerno rumene.

Pećnicu zagrijte na 200 °C.

Pita se obično peče oko 30 do 35 minuta, ali nemojte se oslanjati samo na sat. Pećnice se razlikuju, pa je boja površine bolji pokazatelj.

Kada pita dobije izraženu zlatno-rumenu koricu, vrijeme je da je izvadite.

Nemojte je rezati odmah kada izađe iz pećnice

Ovo je možda najteži dio recepta jer miris već ispuni kuhinju.

Ipak, ostavite pitu desetak minuta da odmori. Možete je lagano prekriti čistom kuhinjskom krpom.

Tih nekoliko minuta omogućit će filu da se stabilizuje, dok će kore ostati rumene, a unutrašnjost mekana i sočna.

Kada je presiječete, vidjet ćete tanke slojeve kore i sir raspoređen kroz cijelu rolnu.

Zašto ovaj recept uspijeva čak i početnicima?

Nema razvlačenja tijesta, nema komplikovanog premazivanja svakog sloja i nema posebnih kulinarskih tehnika. Gotove kore odrađuju najveći dio posla, dok nekoliko sitnih trikova – griz u filu, dvije kore po rolni i umjereno premazivanje – rješavaju najčešće probleme.

Rezultat je pita koja izvana ima rumenu, hrskavu koricu, a iznutra ostaje mekana i bogata sirom. I upravo zbog toga malo ko će na prvi pogled pogoditi da ste krenuli od običnog pakovanja gotovih kora.

Najbolje je poslužiti je još toplu uz jogurt ili kiselo mlijeko, ali dobro funkcioniše i kada se ohladi – pod uslovom da u tepsiji uopće nešto ostane.