Zanimljivosti

ZAŠTO SE NEKIM LJUDIMA UVIJEK SPAVA NAKON OBILNOG RUČKA? Naučnici objašnjavaju šta se događa u organizmu nakon jela

Pojedete veliki ručak i svega pola sata kasnije najradije biste legli.

Koncentracija opadne, oči postanu teške, a povratak poslu djeluje mnogo teže nego prije obroka.

Često se kaže da je razlog jednostavan: „Krv ode u želudac pa mozgu ostane manje.“

To objašnjenje zvuči logično, ali je previše pojednostavljeno.

Pospanost nakon jela, poznata kao postprandijalna somnolencija, vjerovatno nastaje kombinacijom cirkadijalnog ritma, veličine i sastava obroka te hormonalnih i metaboličkih promjena koje prate probavu.

Naše tijelo ionako ima popodnevni pad budnosti

Čak i kada ne jedemo veliki ručak, mnogi ljudi tokom ranog poslijepodneva osjete prirodan pad energije.

Budnost tokom dana nije ravna linija.

Na nju utiče cirkadijalni sistem – unutrašnji ritam koji određuje kada smo prirodno budniji, a kada pospaniji.

Zbog toga se obilni ručak često dogodi upravo u dijelu dana kada tijelo već ima blagu sklonost usporavanju.

Hrana tada može dodatno naglasiti osjećaj koji bi se u blažem obliku pojavio i bez velikog obroka.

Veći obrok zahtijeva više probavnog rada

Nakon jela tijelo prelazi u stanje u kojem je aktivna probava i obrada unesenih hranjivih tvari.

Mijenjaju se nivoi glukoze, inzulina i različitih hormona koji učestvuju u probavnom sistemu i regulaciji apetita.

Što je obrok veći, izraženiji može biti i osjećaj sitosti i opuštenosti.

Zato velika porcija često izaziva više pospanosti nego mali, lagani obrok.

Ugljikohidrati mogu imati svoju ulogu

Obroci bogati lako probavljivim ugljikohidratima mogu dovesti do bržeg porasta glukoze u krvi i odgovora inzulina.

Postoje različiti predloženi mehanizmi preko kojih to može uticati na budnost i dostupnost aminokiselina mozgu.

Ipak, nije korektno svu pospanost pripisati jednoj namirnici ili jednom hormonu.

Na iskustvo utiču i ukupna količina hrane, prethodni san, vrijeme obroka i individualna metabolička reakcija.

Masniji obroci također mogu biti „teški“

Velika porcija masne hrane sporije napušta želudac i može produžiti osjećaj punoće.

Kombinacija mnogo masti, rafiniranih ugljikohidrata i velike ukupne količine hrane zato nekim ljudima posebno teško pada tokom radnog dana.

To ne znači da su masti same po sebi razlog za pospanost.

Kontekst cijelog obroka je važniji.

Nedostatak sna može učiniti ručak „krivcem“ za nešto što je počelo noć ranije

Ako ste prethodne noći spavali pet sati, velika je vjerovatnoća da će vas popodnevni pad pogoditi mnogo jače.

Čovjek tada lako zaključi da mu je ručak „ukrao energiju“, iako je pravi problem kombinacija neispavanosti i prirodnog popodnevnog pada budnosti.

Kofein može privremeno prikriti problem, ali ne može zamijeniti hronično nedostajući san.

Šta može pomoći?

Manji obrok može biti prvi eksperiment.

Umjesto ogromne porcije koja vas potpuno zasiti, pokušajte ručak koji uključuje povrće, izvor proteina, cjelovitije ugljikohidrate i umjerenu količinu masti.

Kratka šetnja nakon jela također može pomoći da ostanete aktivniji i može povoljno djelovati na regulaciju glukoze.

Dovoljno vode i kvalitetan noćni san jednako su važni.

Kada pospanost više nije samo normalna reakcija?

Blaga pospanost nakon velikog ručka česta je i sama po sebi obično nije razlog za zabrinutost.

Ali ako se gotovo nekontrolisivo uspavljujete nakon svakog obroka, ako imate izrazitu dnevnu pospanost i kada ne jedete ili vam se događa da zaspite tokom vožnje i drugih aktivnosti, vrijedi razgovarati s ljekarom.

Takva pospanost može biti povezana s nedostatkom sna, apnejom u snu, lijekovima ili drugim zdravstvenim stanjima.

Ručak nije jedini krivac

Osjećaj „moram leći“ nakon obilnog jela vjerovatno nastaje zato što se nekoliko faktora poklopilo u istom trenutku.

Tijelo je u prirodnom popodnevnom padu, probavni i metabolički sistemi aktivno obrađuju veliki obrok, a možda ste već došli za sto nedovoljno naspavani.

Zato dvije osobe mogu pojesti potpuno isti ručak, a samo jedna nakon njega jedva držati oči otvorene.

Nije stvar samo u tome šta smo pojeli.

Važno je i koliko, kada – i u kakvom je stanju organizam bio prije prvog zalogaja.