Šta se događa s intimnim životom poslije 40, 50 i 60? Velika istraživanja ruše jednu od najčešćih zabluda o godinama

Četrdesete se često predstavljaju kao posljednje godine „prave mladosti“, pedesete kao početak velikih promjena, a nakon 60. o intimnom životu gotovo da se i ne govori.

Istraživanja pokazuju mnogo drugačiju sliku. Promjene postoje, ali nema jasne granice nakon koje interes za bliskošću jednostavno nestaje. Još zanimljivije, učestalost i zadovoljstvo ne moraju se mijenjati jednakom brzinom.

Čovjek može imati manje intimnih odnosa nego prije deset godina, a istovremeno biti sasvim zadovoljan svojim odnosom. Upravo je to jedna od stvari koje se često izgube kada se o ovoj temi govori samo kroz godine.

Poslije 40. počinju se pojavljivati prve veće razlike

Veliko longitudinalno američko istraživanje MIDUS pratilo je intimno zadovoljstvo odraslih osoba u širokom rasponu od 20 do 92 godine. U analizi je učestvovalo 2.348 ljudi, prosječne dobi nešto iznad 54 godine.

Jedan od zanimljivijih rezultata bio je da se muškarci i žene u procjenama zadovoljstva nisu značajno razlikovali od dvadesetih do približno 44. godine. Oko sredine četrdesetih počela se pojavljivati razlika, pri čemu su muškarci u prosjeku prijavljivali nešto veće zadovoljstvo.

To, međutim, nije značilo da se ženama nakon 45. intimni život „gasi“. Istraživanje je pratilo prosjeke, dok su među pojedincima postojale velike razlike.

Četrdesete nisu kraj, nego period promjene

Drugo veliko međunarodno istraživanje obuhvatilo je 27.500 muškaraca i žena između 40 i 80 godina iz 29 zemalja. Rezultati su pokazali da je interes za intimnošću i dalje bio široko prisutan u srednjoj i starijoj dobi.

Četrdesete često dolaze zajedno s velikim životnim pritiskom: karijera, odgoj djece, finansijske obaveze i manje slobodnog vremena. Zato promjena u učestalosti ne mora automatski značiti promjenu osjećaja prema partneru.

Za neke ljude upravo tada kvaliteta odnosa postaje važnija od samog broja intimnih trenutaka.

A šta se događa u pedesetim?

Pedesete donose velike individualne razlike. Neki parovi tada prvi put nakon mnogo godina imaju više vremena jedno za drugo jer su djeca odrasla ili su poslovne obaveze drugačije. Drugi prolaze kroz zdravstvene ili životne promjene koje mogu utjecati na intimnost.

AARP-ovo veliko istraživanje odraslih osoba starijih od 40 godina pokazalo je da bliskost ostaje važna velikom dijelu ljudi i nakon srednjih godina. Ukupno 61 posto ispitanika smatralo je intimnu aktivnost važnim dijelom dobrog partnerskog odnosa.

Među ljudima od 40 do 49 godina takav stav imalo je 72 posto ispitanika, dok je među osobama starijim od 50 godina udio iznosio 58 posto.

To jeste pad, ali teško da govori o nestanku interesa.

Gotovo polovina starijih odraslih zadovoljna je svojim intimnim životom

Isto AARP istraživanje donijelo je podatak koji se mnogo rjeđe spominje: 46 posto ispitanika bilo je zadovoljno svojim trenutnim intimnim životom.

Još zanimljivije, 37 posto reklo je da je njihov intimni život jednako zadovoljavajući kao prije deset godina, dok je 17 posto navelo da je sada čak bolji.

Drugim riječima, ukupno više od polovine ispitanika svoju situaciju nije opisalo kao lošiju nego deset godina ranije.

To pokazuje zašto samo učestalost nije dovoljna da opiše zadovoljstvo.

Šezdesete donose pad učestalosti, ali ne i nestanak bliskosti

Kada se uđe u šezdesete, statistički pad postaje vidljiviji. MIDUS istraživanje pokazalo je postepeni pad prosječnog intimnog zadovoljstva kroz odraslu dob, koji je nakon ranih šezdesetih postajao izraženiji.

Ipak, šezdesete nisu nikakva granica nakon koje intimnost prestaje. Švedsko istraživanje na 1.680 osoba starijih od 60 godina pokazalo je da je 46 posto učesnika i dalje bilo intimno aktivno.

U toj grupi važnu ulogu imali su zdravlje i činjenica živi li osoba s partnerom. Ljudi boljeg zdravstvenog stanja i oni koji su živjeli u partnerskom odnosu češće su prijavljivali i aktivnost i zadovoljstvo.

Partner može biti važniji od same godine rođenja

To potvrđuje i analiza starijih osoba iz Nizozemske. Među ljudima starijim od 65 godina partnerski status pokazao se izuzetno važnim za bliskost.

Drugim riječima, nije uvijek dob ono što pravi najveću razliku. Gubitak partnera, razvod, zdravstveni problemi ili jednostavno manjak prilika za odnos mogu značiti više od same godine rođenja.

Upravo zbog toga žene i muškarci u starijoj dobi ne pokazuju uvijek iste obrasce. Žene u prosjeku žive duže, pa u kasnijim godinama češće ostaju bez partnera, što utiče i na statistiku intimnih odnosa.

Manje često ne mora značiti manje dobro

Možda najzanimljiviji rezultat dolazi iz istraživanja starijih žena. U jednoj studiji žena između 60 i 89 godina učestalost intimnih aktivnosti i pojedini aspekti funkcionisanja opadali su s godinama, ali ukupno zadovoljstvo nije pratilo isti pravac.

Drugim riječima, godine su mijenjale način na koji bliskost izgleda, ali nisu automatski značile da je ona manje vrijedna ili manje zadovoljavajuća.

To je važna razlika koju statistike o učestalosti često skrivaju.

Šta se onda zaista mijenja nakon 40, 50 i 60?

U četrdesetim se kod mnogih počinju primjećivati promjene povezane s dužinom veze, obavezama i životnim pritiskom. U pedesetim individualne razlike postaju još veće, a zdravlje, odnos s partnerom i kvaliteta komunikacije dobijaju sve veću ulogu.

Nakon 60. prosječna učestalost opada, ali veliki broj ljudi i dalje želi i njeguje bliskost. Zadovoljstvo pritom ne mora pasti istim tempom kao učestalost.

Zato možda najveća zabluda nije tvrdnja da se intimni život s godinama mijenja – jer mijenja se.

Zabluda je ideja da postoji jedna određena godina nakon koje jednostavno prestaje biti važan.