Trošite živce na stvari koje ne možete promijeniti? Epiktet je prije 2.000 godina ostavio pravilo koje mnogi prekasno shvate

Neko ne odgovori na poruku i odmah počnemo razmišljati šta smo pogriješili. Čekamo rezultat pregleda, razgovora za posao ili tuđu odluku i u glavi prolazimo deset mogućih scenarija. Brinemo šta će ljudi reći, hoće li nas razumjeti i kako će reagovati na ono što uradimo.

Veliki dio energije odlazi na stvari nad kojima možda nikada nismo ni imali kontrolu.

Stoički filozof Epiktet upravo je tom razlikom otvorio svoj čuveni Priručnik. Neke stvari zavise od nas, napisao je, a druge ne.

Zvuči jednostavno. U praksi je mnogo teže.

Prvo pitanje nije „Kako da ovo riješim?“

Epiktet bi vjerovatno prvo pitao nešto drugo: je li ovo uopće pod mojom kontrolom?

U ono što zavisi od nas ubrajao je naše procjene, namjere, želje i način na koji reagujemo. S druge strane nalaze se stvari poput reputacije, položaja, imovine i drugih vanjskih okolnosti koje nikada ne možemo potpuno kontrolisati.

Danas bismo listi vrlo lako dodali ponašanje drugih ljudi, tuđe mišljenje, odluke poslodavca, ekonomsku situaciju, vrijeme i mnogo događaja koji se mogu promijeniti bez obzira na naše planove.

Najviše problema nastaje kada pomiješamo te dvije grupe

Možemo pokušati ostaviti dobar utisak. Ne možemo kontrolisati hoće li nas svaka osoba voljeti.

Možemo se dobro pripremiti za razgovor za posao. Ne možemo narediti kompaniji da nas zaposli.

Možemo iskreno razgovarati s partnerom. Ne možemo odlučiti šta će on ili ona osjećati.

Možemo paziti na svoje zdravlje. Ne možemo dobiti garanciju da se nikada ništa neće dogoditi.

Epiktet je smatrao da veliki dio unutrašnjeg nemira nastaje upravo kada od sebe tražimo kontrolu nad drugom polovinom te jednačine.

To ne znači sjediti prekriženih ruku

Stoička filozofija ponekad se pogrešno predstavlja kao „nije me briga ni za šta“. Epiktet nije zagovarao pasivnost.

Ako imate ispit, učite. Ako postoji problem na poslu, pokušajte ga riješiti. Ako ste pogriješili prema nekome, izvinite se.

Ali nakon što uradite ono što je u vašoj moći, rezultat više nije potpuno vaš.

Tu nastaje razlika između odgovornosti i pokušaja da kontrolišemo cijeli svijet.

Tuđe mišljenje je jedan od najboljih primjera

Možete provesti godine pokušavajući postići da vas svi smatraju dobrom osobom. Dovoljna je jedna osoba koja vas ne voli i cijeli projekat propada.

Epiktet bi vjerovatno rekao da ste svoj mir vezali za nešto što nikada nije potpuno pripadalo vama.

Možete kontrolisati vlastito ponašanje. Možete pokušati biti pošteni, pristojni i korektni. Ali konačna slika koju će neko drugi stvoriti o vama nalazi se u njegovoj glavi, ne vašoj.

To je jednostavna činjenica koju je emocionalno veoma teško prihvatiti.

Isto vrijedi za prošlost

Jedna od stvari nad kojima čovjek ima najmanje kontrole jeste ono što se već dogodilo.

Ipak, upravo tu možemo provesti ogroman dio života.

Šta sam trebao reći? Zašto sam tada otišao? Zašto nisam prihvatio priliku? Šta bi bilo da sam donio drugu odluku?

Iz prošlosti možemo izvući pouku. Možemo pokušati popraviti posljedice. Ali ne možemo se vratiti u trenutak i izabrati drugačije.

Kada od sebe tražimo upravo to, borimo se s nečim što po definiciji nije moguće pobijediti.

Epiktet ne obećava život bez problema

Njegovo pravilo ne znači da ćete, ako pravilno razdvojite stvari, prestati osjećati tugu, strah ili razočarenje.

Ideja je praktičnija: ne dodavati postojećem problemu još jedan problem pokušavajući kontrolisati ono što nije moguće kontrolisati.

Ako ste odbijeni na razgovoru za posao, razočarenje je stvarno. Ali dani provedeni razmišljajući kako ste morali natjerati komisiju da odluči drugačije ne mijenjaju rezultat.

Možete samo odlučiti šta ćete sada uraditi.

Jedno pitanje može promijeniti način na koji gledate problem

Kada se sljedeći put uhvatite kako vrtite isti problem u glavi, podijelite papir na dvije strane.

Na jednu napišite: „Zavisi od mene.“

Na drugu: „Ne zavisi od mene.“

Ako brinete zbog ispita, u prvu kolonu idu učenje, priprema i vrijeme odlaska na spavanje. U drugu idu pitanja koja ćete dobiti, raspoloženje ispitivača i konačna ocjena koju ne možete sami sebi upisati.

Onda energiju vratite prvoj koloni.

Epiktet je tu razliku stavio na sam početak svog Priručnika prije gotovo dvije hiljade godina. Možda zato što se gotovo svaki životni problem na neki način vraća na isto pitanje:

Trošim li snagu na ono što mogu uraditi – ili na ono što želim kontrolisati, ali nikada nisam mogao?