JAPANSKA JABUKA NIJE OBIČNO VOĆE: Ovih 5 stvari vrijedi znati prije nego što je uvrstite u svakodnevnu ishranu

Japanska jabuka, kaki ili persimon jedna je od namirnica koje se na policama prodavnica najčešće pojavljuju tokom jeseni i početkom zime.

Intenzivna narandžasta boja i slatka unutrašnjost čine je privlačnom, ali mnogi je još uvijek kupuju bez mnogo znanja o tome kako se pravilno jede i po čemu se razlikuje od obične jabuke.

Neke vrste mogu se jesti tvrde i hrskave, druge su gotovo nejestive dok potpuno ne omekšaju.

Uz to, riječ je o voću koje sadrži vlakna, karotenoide i druge hranjive materije, ali to ne znači da ima čudesna zdravstvena svojstva.

Ovih pet stvari korisno je znati prije nego što kaki postane redovan dio vaše prehrane.

1. Postoje trpke i netrpke sorte

Ako ste jednom pojeli japansku jabuku koja je bila slatka i hrskava, a drugi put vam je plod potpuno „stegao“ usta, vjerovatno ste imali dvije različite vrste.

Fuyu je jedna od najpoznatijih netrpkih sorti i može se jesti dok je čvrsta.

Hachiya je poznata trpka sorta i treba sazreti do veoma mekane teksture.

Razliku stvaraju rastvorljivi tanini.

Kod trpkih sorti njihova količina opada kako plod sazrijeva i omekšava.

Zato nije dobro procjenjivati zrelost samo prema boji.

2. Dobar je izvor vlakana

Kao i drugo voće, japanska jabuka može doprinijeti dnevnom unosu prehrambenih vlakana.

Vlakna imaju važnu ulogu u normalnom radu probavnog sistema, a prehrana bogata voćem, povrćem, mahunarkama i cjelovitim žitaricama povezuje se s nizom zdravstvenih koristi.

To ipak ne znači da treba pojesti nekoliko velikih plodova odjednom.

Ako inače jedete malo vlakana, naglo povećanje količine kod nekih ljudi može izazvati nadutost ili gasove.

Najbolje je raznovrsno voće, a ne oslanjanje na jednu namirnicu.

3. Narandžasta boja nije slučajna

Kaki sadrži karotenoide, biljne pigmente koji daju karakterističnu narandžastu boju.

Među njima su spojevi povezani s vitaminom A.

Sadrži i vitamin C te druge biljne spojeve.

Zbog toga ga ima smisla posmatrati kao dio raznovrsne prehrane bogate voćem i povrćem.

Ali treba biti oprezan s tvrdnjama da japanska jabuka „čisti jetru“, „topi masnoće“ ili liječi određene bolesti.

Za takve velike tvrdnje nema osnove samo zato što voće sadrži vitamine i antioksidativne spojeve.

4. Prirodno je slatka pa je količina i dalje važna

Potpuno zrela japanska jabuka može biti izrazito slatka.

To ne znači da je „nezdrava“.

Šećeri u cijelom voću dolaze zajedno s vodom, vlaknima i drugim hranjivim materijama, što nije isto kao čaša zaslađenog napitka.

Ipak, količina je važna, posebno ljudima koji iz zdravstvenih razloga prate unos ugljikohidrata ili nivo glukoze u krvi.

Nema potrebe izbacivati voće bez preporuke zdravstvenog stručnjaka, ali nekoliko velikih kakija odjednom nije isto što i jedna umjerena porcija.

5. Zrelost određuje i način na koji ćete je koristiti

Čvrsta netrpka japanska jabuka može se jesti poput obične jabuke.

Možete je narezati u salatu, dodati jogurtu ili jesti samu.

Vrlo mekane trpke sorte imaju potpuno drugačiju teksturu.

Njihova unutrašnjost može se vaditi kašikom, dodavati kašama, desertima ili koristiti u pečenju.

Ako imate plod koji je još previše trpak, jednostavno ga ostavite na sobnoj temperaturi da sazri.

Nema potrebe baciti ga samo zato što prvi zalogaj nije bio prijatan.

Ne treba joj pripisivati čudesna svojstva da bi bila dobra namirnica

Japanska jabuka ponekad se na internetu predstavlja gotovo kao lijek.

To je nepotrebno.

Njena stvarna vrijednost sasvim je dovoljna: ukusno je sezonsko voće koje sadrži vlakna, karotenoide, vitamin C i druge hranjive materije.

Najvažnije je prepoznati vrstu koju kupujete, pustiti trpke sorte da dovoljno sazriju i jesti je kao dio raznovrsne prehrane, a ne očekivati da jedna namirnica riješi zdravstvene probleme.

Ako ste je do sada izbjegavali jer ste jednom naletjeli na izrazito trpak plod, možda japanskoj jabuci vrijedi dati još jednu priliku.

Vrlo je moguće da nije problem bio u voću – nego u tome što ste ga jednostavno pojeli prerano.