John Stuart Mill je prije 167 godina upozorio na novu vrstu straha: Danas ga osjećamo skoro svaki dan

Postoje stvari koje zakon ne zabranjuje, ali ih ipak ne radimo.

Ne zato što ćemo dobiti kaznu. Ne zato što ćemo završiti na sudu. Nego zato što se bojimo kako će reagovati porodica, kolege, komšije, prijatelji ili potpuno nepoznati ljudi na internetu.

Šta će reći ako promijenim posao? Šta će misliti ako se obučem drugačije? Hoće li me ismijavati ako kažem šta zaista mislim? Šta ako objavim nešto i reakcija bude potpuno drugačija od očekivane?

Britanski filozof John Stuart Mill je 1859. godine upozoravao da slobodi pojedinca ne prijeti samo država.

Postoji, tvrdio je, mnogo suptilnija vrsta pritiska.

Društvo samo može postati tiranin.

Mill je to nazvao „tiranijom vladajućeg mišljenja“

U jednom od najpoznatijih tekstova političke filozofije, djelu „O slobodi“, Mill objašnjava da nije dovoljno zaštititi čovjeka samo od zloupotrebe političke vlasti.

Većina može nametati vlastite vrijednosti i bez policije, suda ili zakona.

Može odlučiti šta je „normalno“, šta je prihvatljivo, kako bi čovjek trebao živjeti i koje mišljenje je poželjno.

A onaj ko odstupa može platiti cijenu kroz odbacivanje, ismijavanje ili društvenu izolaciju.

Za Milla je takav pritisak bio posebno opasan jer može prodrijeti duboko u svakodnevni život.

Godine 1859. nije postojao strah od viralnog videa

Danas je društveno mišljenje dobilo potpuno novi kanal.

Nešto što je nekada vidjela ulica ili radno mjesto sada može vidjeti cijela država.

Fotografija može biti podijeljena hiljadama puta. Nečiji komentar može završiti na naslovnicama portala. Stara objava može se ponovo pojaviti nakon deset godina.

Zbog toga pitanje javnog mišljenja više nije samo pitanje šta će misliti ljudi koje poznajemo.

Ponekad je to pitanje šta će misliti hiljade ljudi koje nikada nismo sreli.

Moderni internet javno mišljenje pretvara i u broj

Mill nije mogao vidjeti još jednu veliku promjenu.

Mišljenje drugih danas je mjerljivo.

Vidimo tačan broj lajkova. Vidimo koliko ljudi je nešto podijelilo. Vidimo ocjenu restorana, proizvoda ili osobe. Vidimo koji komentar je dobio najveću podršku.

Pregled istraživanja objavljen u časopisu Nature Reviews Psychology 2025. godine pokazuje da takva agregirana mišljenja drugih mogu oblikovati ono u šta vjerujemo i kako procjenjujemo informacije.

Ocjene utječu na kupovinu, popularnost jedne objave može povećati njeno dalje širenje, a mišljenje grupe postaje informacija na osnovu koje ljudi donose vlastite zaključke.

Problem počinje kada „većina tako misli“ zamijeni vlastito razmišljanje

Mill nije tvrdio da treba ignorisati društvo.

Niti je smatrao da svako treba raditi sve što poželi bez obzira na posljedice.

Njegovo poznato načelo slobode zasniva se na ideji da postoji opravdanje za ograničavanje pojedinca kada njegov postupak nanosi štetu drugima.

Ali smatrao je da različitost mišljenja i načina života ima vrijednost.

Ako se svi prilagođavaju samo zato što se boje osude, društvo gubi ljude koji iskušavaju drugačije ideje.

Najveći pritisak često više nije vidljiv

Zamislite osobu koja nikada ne kaže ono što zaista misli na poslu jer zna da bi bilo nepopularno.

Niko joj ništa nije zabranio.

Nema zakona protiv njenog mišljenja.

Ipak, ona nije potpuno slobodna.

Granica postoji u njenoj glavi jer očekuje posljedice društvenog neodobravanja.

Upravo je ta vrsta moći bila zanimljiva Millu prije 167 godina.

Društvene mreže tu moć nisu izmislile

Strah od osude postoji mnogo duže od interneta.

Ljudi su vijekovima živjeli unutar zajednica u kojima je reputacija bila izuzetno važna.

Ali digitalni život povećao je publiku i produžio život onoga što kažemo.

Razgovor u kafani može nestati nakon nekoliko minuta. Objava na internetu može biti sačuvana godinama.

Istovremeno, društvene mreže ljudima omogućavaju da pronađu zajednice koje ih prihvataju upravo onda kada ih neposredno okruženje ne razumije.

Zato ni ovdje priča nije jednostavna.

Millovo upozorenje možda danas možemo prevesti jednom rečenicom

Sloboda ne završava tamo gdje prestaje državna zabrana.

Čovjek može formalno imati pravo da kaže šta želi, obuče šta želi, izabere vlastiti život ili slijedi drugačiji put – i opet se osjećati kao da to ne smije.

John Stuart Mill je 1859. razumio koliko je snažno pitanje koje sebi ljudi postavljaju vjerovatno otkako postoji društvo:

„Šta će drugi misliti o meni?“

Danas se odgovor više ne čuje samo iz našeg neposrednog okruženja.

Ponekad se pojavi nekoliko sekundi nakon objave – kroz hiljade lajkova, komentara i dijeljenja.

Tehnologija se promijenila. Millov problem nije.