Trump izgubio kontrolu nad cijelim Kongresom: Šta mu ostaje od moći, a šta mu demokrati od januara mogu blokirati

Donald Trump će se 3. januara probuditi kao isti predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, s istim uredom u Bijeloj kući, pravom veta i velikim dijelom predsjedničkih ovlasti.

Ali način na koji će moći vladati u posljednje dvije godine mandata bit će potpuno drugačiji.

Demokrati su na međuizborima 2026. osvojili kontrolu i nad Predstavničkim domom i nad Senatom, čime su republikanci izgubili ono što je Trumpu tokom prve polovine mandata bilo izuzetno važno – vlastitu stranku na čelu cijelog Kongresa.

To ne znači da je Trump ostao bez moći. Ali znači da više neće moći računati da će njegove zakone, budžete i imenovanja kroz Kongres provoditi republikanska većina.

A u nekim područjima demokrati će sada moći uraditi mnogo više od pukog glasanja protiv njega.

Prva važna stvar: promjena se ne događa odmah

Iako je izborni rezultat poznat, demokrati ne preuzimaju Kongres dan nakon izbora.

Novi saziv američkog Kongresa počinje 3. januara 2027. godine. Do tada sadašnji republikanski saziv nastavlja raditi.

Tek kada novi senatori i članovi Predstavničkog doma polože zakletvu, SAD ulazi u period podijeljene vlasti: republikanski predsjednik u Bijeloj kući i demokratska većina u oba doma Kongresa.

Takva situacija u američkoj politici često znači jedno – za gotovo svaki veliki zakon obje strane morat će tražiti neki oblik dogovora.

Trump više ne može računati da će njegove zakone Kongres jednostavno usvojiti

Predsjednik SAD-a ne donosi zakone sam.

Da bi prijedlog postao federalni zakon, mora proći i Predstavnički dom i Senat, a zatim završiti na predsjednikovom stolu.

Demokratska većina zato može zaustaviti ključne dijelove Trumpove zakonodavne agende jednostavno tako što ih neće staviti na glasanje ili za njih neće osigurati potrebnu većinu.

To se može odnositi na poreze, zdravstvo, socijalne programe, energetsku politiku, imigracijske zakone i praktično svaku drugu oblast u kojoj su za promjenu potrebni novi zakoni.

Drugim riječima, Trump može predložiti šta želi. Ali od januara više neće imati vlastitu kongresnu većinu koja bi njegove prijedloge pretvarala u zakon.

Ali demokrati imaju isti problem s druge strane

Kontrola Kongresa ne znači da demokrati mogu jednostavno početi provoditi vlastiti program mimo Trumpa.

Predsjednik ima pravo veta.

Ako demokratski Kongres usvoji zakon koji Trump ne želi potpisati, predsjednik ga može vratiti Kongresu i spriječiti da stupi na snagu.

Trump je već nakon izbora najavio upravo takav pristup. Rekao je da će vetom zaustavljati zakone koje smatra neprihvatljivim, očekujući da će to na kraju natjerati obje strane na pregovore.

Da bi Kongres poništio predsjednički veto, potrebna je dvotrećinska većina u oba doma – mnogo više od obične većine potrebne za kontrolu Kongresa.

Zato će demokrati imati ogromnu moć da Trumpu nešto spriječe, ali mnogo manju mogućnost da bez njega provedu vlastite velike zakone.

Senat postaje možda najveći Trumpov problem

Jedna od najvažnijih posljedica izbora uopće se ne odnosi na zakone.

Američki predsjednik predlaže ambasadore, članove administracije, veliki broj visokih federalnih zvaničnika i savezne sudije, uključujući sudije Vrhovnog suda.

Ali mnoge od tih osoba moraju dobiti potvrdu Senata.

Dok su Senat kontrolisali republikanci, Trump je imao znatno povoljniju situaciju za potvrđivanje kandidata koje je želio na tim funkcijama.

Od januara će odbore i dnevni red Senata kontrolisati demokrati.

To znači da mogu odbiti pojedine Trumpove kandidate, usporiti njihove nominacije ili ih u nekim slučajevima uopće ne pustiti do završnog glasanja.

Ako se u sljedeće dvije godine otvori mjesto u Vrhovnom sudu, ta moć postaje posebno važna.

Demokrati sada dobijaju i moć istraga

Ovo je dio promjene koji bi mogao proizvesti najviše političkih sukoba.

Kongres nije samo institucija koja donosi zakone. Njegovi odbori imaju široku nadzornu ulogu nad federalnom vlašću.

Kada demokrati preuzmu odbore, moći će pokretati istrage, pozivati svjedoke, održavati javna saslušanja i tražiti dokumente od Trumpove administracije.

Reuters navodi da demokratski zastupnici već razmatraju snažniji nadzor nad poslovanjem administracije, federalnim ugovorima i navodima o mogućim sukobima interesa.

To znači da se politička pažnja u Washingtonu može preseliti iz donošenja Trumpovih zakona prema višemjesečnim saslušanjima i istragama Bijele kuće.

Može li Kongres sada jednostavno smijeniti Trumpa?

Ne.

To je jedna od najvećih zabluda koje se mogu pojaviti nakon ovakvog izbornog rezultata.

Predstavnički dom ima ustavno pravo pokrenuti impeachment, odnosno formalno optužiti predsjednika ili drugog visokog federalnog zvaničnika.

Za usvajanje članova impeachmenta dovoljna je većina u Predstavničkom domu.

Ali time predsjednik nije smijenjen.

Suđenje se zatim održava u Senatu, a za osudu i uklanjanje predsjednika s funkcije potrebna je podrška dvije trećine prisutnih senatora.

Demokratska kontrola Senata sama po sebi nije ni približno dovoljna za takav rezultat bez velikog broja republikanskih glasova.

Zato izborna pobjeda demokrata ne znači da Trumpu automatski prijeti smjena.

Novac države postaje još jedno veliko područje sukoba

Kongres ima jednu od najvažnijih poluga vlasti u Washingtonu – odlučuje o federalnoj potrošnji.

Predstavnički dom i Senat moraju usvajati zakone kojima se finansira rad vlade i njenih institucija.

Ako Trump i demokratski Kongres ne uspiju postići dogovor o potrošnji, SAD može ponovo doći u situaciju djelimičnog zatvaranja federalne vlade, poznatog kao government shutdown.

Demokrati tako mogu pokušati ograničiti finansiranje pojedinih Trumpovih projekata ili administrativnih prioriteta.

Ali i tu će kompromis često biti neizbježan, jer predsjednik mora potpisati konačne zakone o finansiranju.

Šta Trump i dalje može raditi bez demokratskog Kongresa?

Mnogo više nego što bi se iz izraza „izgubio Kongres“ moglo zaključiti.

Trump ostaje predsjednik i zadržava izvršnu vlast federalne države.

Može izdavati izvršne naredbe u okviru predsjedničkih ovlaštenja, upravljati radom izvršnih agencija, donositi veliki broj odluka u vanjskoj politici i koristiti ovlasti koje su predsjedniku ranije dale postojeće federalne zakonodavne norme.

Reuters je još prije izbora izvijestio da je Bijela kuća pripremala strategiju za nastavak Trumpove politike čak i u slučaju gubitka Kongresa, uz veće oslanjanje na izvršne ovlasti i postojeće zakone.

Posebno širok prostor predsjednik tradicionalno ima u vanjskoj politici, trgovini i pitanjima nacionalne sigurnosti, iako ni te ovlasti nisu neograničene.

Izvršna naredba ipak nije isto što i zakon

To je važna razlika.

Predsjedničke izvršne naredbe ne mogu jednostavno zamijeniti Kongres u pitanjima za koja Ustav traži zakon.

Mogu biti osporene pred federalnim sudovima, a Kongres može pokušati ograničiti njihovu primjenu novim zakonima ili uskraćivanjem potrebnog finansiranja.

Upravo zato bi se nakon januara političke borbe mogle sve češće seliti iz Kongresa pred sudove.

Trump može pokušavati djelovati bez nove demokratske većine, demokrati mogu pokušavati ograničiti njegove odluke, a konačno pitanje zakonitosti pojedinih poteza završavat će pred sudijama.

Trump zadržava još jednu vrlo snažnu mogućnost

Predsjednička ovlast pomilovanja za federalna krivična djela ne zavisi od Kongresa.

Predsjednik može izdavati pomilovanja i ublažavati federalne kazne bez odobrenja Predstavničkog doma ili Senata, uz ustavna ograničenja same ovlasti.

Ni demokratska kontrola oba doma zato mu ne oduzima tu mogućnost.

Vanjska politika također neće potpuno preći u ruke Kongresa

Predsjednik SAD-a ima veliku ulogu u međunarodnim odnosima i komandovanju oružanim snagama.

Ali Kongres ima vlastite instrumente kontrole – prije svega budžet, zakone, nadzor i, kada je riječ o međunarodnim ugovorima, posebnu ulogu Senata.

Za ratifikaciju međunarodnog ugovora potrebna je podrška dvije trećine senatora.

Zbog toga će Trump u nekim međunarodnim pitanjima moći nastaviti djelovati relativno samostalno, dok će u drugim trebati saradnju Kongresa.

Zašto su ovi izbori toliko važni?

Amerikanci nisu birali predsjednika. Trump nije bio kandidat na glasačkom listiću.

Ali izbori su u velikoj mjeri postali glasanje o njegovoj administraciji.

AP-ovo veliko istraživanje birača pokazalo je da je oko četiri od deset birača reklo da glasa kako bi izrazilo protivljenje Trumpu, dok je manje od dvije desetine željelo glasom pokazati podršku predsjedniku.

Oko sedam od deset birača reklo je da želi da Kongres snažnije kontroliše predsjedničku vlast.

Troškovi života, stanje ekonomije, rat s Iranom, pitanje korupcije i zabrinutost zbog funkcionisanja demokratije bili su među važnim motivima birača.

Trump nije ostao bez vlasti – dobio je mnogo snažniju protivtežu

Možda je to najprecizniji način da se objasni ono što se dogodilo.

Od januara Trump više neće imati republikance koji istovremeno kontrolišu Bijelu kuću, Predstavnički dom i Senat.

Demokrati će moći zaustavljati njegove zakone, kontrolisati rad kongresnih odbora, pokretati istrage i kroz Senat blokirati pojedine predsjedničke nominacije.

Ali neće moći jednostavno provoditi vlastiti program bez njega. Trump može koristiti veto, ostaje šef izvršne vlasti i zadržava značajne predsjedničke ovlasti koje ne zavise od obične većine u Kongresu.

Zbog toga posljednje dvije godine njegovog mandata mogu izgledati potpuno drugačije od prve dvije.

Manje jednostranog provođenja politike, više veta, istraga, sudskih sporova i pregovora.

I upravo će se tu vidjeti stvarna posljedica izbora: ne u tome da je predsjednik prestao imati moć, nego u tome što je sada dobio instituciju koja ima dovoljno moći da mu mnogo češće kaže – ne.