Zanimljivosti

JEDAN PARTNER ŠTEDI SVAKU MARKU, A DRUGI TROŠI ČIM DOBIJE PLATU: Može li brak uspjeti kada supružnici potpuno drugačije gledaju na novac?

Jedan partner dobije platu i prvo razmišlja koliko će staviti sa strane.

Drugi dobije platu i vidi putovanje, novi telefon ili večeru koju je dugo želio.

Prvi smatra da drugi ne zna s novcem. Drugi smatra da prvi ne zna uživati u životu.

Razlike u finansijskim navikama mogu postati jedan od najupornijih izvora bračnih sukoba, ali sama činjenica da jedan partner više štedi, a drugi više troši ne znači da je brak osuđen na probleme.

Mnogo važnije je kako par upravlja razlikom.

Novac rijetko predstavlja samo novac

Za jednu osobu štednja predstavlja sigurnost.

Možda je odrasla u porodici u kojoj novca nikada nije bilo dovoljno i zato joj stanje na računu daje osjećaj mira.

Za drugu novac predstavlja slobodu i mogućnost da uživa dok može.

Možda je odrasla uz roditelje koji su cijeli život štedjeli i nikada sebi ništa nisu priuštili.

Kada se takve dvije osobe posvađaju oko kupovine od 300 KM, konflikt nije uvijek samo oko 300 KM.

U pozadini mogu biti potpuno različite ideje o sigurnosti, odgovornosti i smislu novca.

Problem nastaje kada se razlika pretvori u pitanje karaktera

„Ti si škrt.“

„Ti si neodgovorna.“

Kada se finansijski sukob pretvori u etiketu cijele osobe, mnogo ga je teže riješiti.

Istraživanja bračnih konflikata oko novca pokazuju da se najteže teme često odnose upravo na osjećaj nepravde, neodgovornosti i jednostranog odlučivanja.

Drugim riječima, parovi ne pate samo zato što troše različito.

Mnogo ih više boli osjećaj da jedna osoba ne poštuje zajednički dogovor.

Zajednički cilj može biti važniji od identičnih navika

Partneri ne moraju trošiti potpuno isto da bi finansijski funkcionisali.

Jedan može uživati u restoranima, drugi u putovanjima.

Jedan može biti prirodno oprezniji.

Ključno je da imaju dogovor oko velikih stvari.

Koliko novca mora ostati za račune? Koliko se mjesečno štedi? Koji iznos partner može potrošiti bez konsultacije? Kako se finansira godišnji odmor? Šta se radi s bonusom?

Kada su ta pravila jasna, individualne razlike postaju mnogo lakše podnošljive.

„Sve zajedničko“ nije jedini mogući model

Neki parovi sve prihode stavljaju na jedan račun.

Drugi imaju zajednički račun za troškove i odvojene račune za lične želje.

Treći dijele troškove proporcionalno prihodima.

Istraživanja su pronašla povezanost potpunog zajedničkog upravljanja novcem s većim zadovoljstvom vezom u prosjeku, posebno kod parova pod finansijskim pritiskom.

Ali to ne znači da je jedan račun obavezan recept za svaki brak.

Važnije je da sistem obje osobe smatraju poštenim.

Dogovoreni „lični novac“ može spasiti mnogo svađa

Jedno praktično rješenje jeste unaprijed odrediti iznos kojim svaka osoba može raspolagati bez pravdanja.

Nakon što se plate računi i odvoji dogovorena štednja, oboje dobiju vlastiti dio.

Ako ga jedan želi sačuvati – može.

Ako ga drugi želi potrošiti na nešto što partner smatra besmislenim – također može.

Takav model ne odgovara svakome, ali uklanja potrebu da se svaka kafa, komad odjeće ili hobi pretvore u bračnu raspravu.

Najopasniji problem je skrivena potrošnja

Različit odnos prema novcu nije isto što i skrivanje novca.

Tajni krediti, skrivene kartice, kockarski dugovi ili namjerno prikrivanje velikih kupovina ruše povjerenje na drugačijem nivou.

Tada problem više nije samo finansijski stil.

Problem je što jedna osoba donosi odluke koje utiču na zajedničku sigurnost bez znanja druge.

Može li brak uspjeti?

Može, ako se partneri prestanu pokušavati međusobno pretvoriti u svoju kopiju.

Štedljiviji partner možda nikada neće razumjeti zašto drugom treba skupa večera.

Partner koji voli trošiti možda nikada neće osjetiti isto zadovoljstvo gledajući stanje štednog računa.

Ne moraju.

Treba im sistem u kojem nijedna navika ne ugrožava osnovnu sigurnost i u kojem nijedna osoba nema osjećaj da joj druga potpuno kontroliše život.

Finansijska kompatibilnost zato ne znači imati isti odnos prema svakoj marki.

Znači moći se dogovoriti šta ćete s markama koje pripadaju zajedničkom životu.