Zašto neki ljudi izdrže i ono što bi druge slomilo: Viktor Frankl otkrio šta čovjeku daje snagu da nastavi

Zašto se jedna osoba potpuno slomi pred teškim okolnostima, dok druga, suočena s gotovo istim gubitkom, nekako pronađe razlog da ustane sljedećeg jutra?

Viktor Frankl je tom pitanju posvetio veliki dio života.

Austrijski neurolog i psihijatar preživio je nacističke koncentracione logore, izgubio veliki dio porodice, a poslije rata razvio je logoterapiju – psihoterapijski pravac u čijem se središtu nalazi čovjekova potraga za smislom.

Jedna rečenica danas se gotovo redovno pripisuje njemu: čovjek koji zna svoje „zašto“ može podnijeti gotovo svako „kako“.

Ali Frankl nije autor te misli.

Citirao je Friedricha Nietzschea.

Ono zbog čega je rečenica toliko snažno povezana s Franklom jeste činjenica da ju je koristio kako bi objasnio ono što je vidio među ljudima u okolnostima u kojima je gotovo sve što su posjedovali bilo oduzeto.

Nije smatrao da postoji jedan veliki smisao jednak za sve

Kada danas kažemo da život treba imati smisao, vrlo lako skliznemo u praznu motivacijsku poruku.

Franklova ideja bila je konkretnija.

Prema logoterapiji, ne postoji jedna univerzalna rečenica koja svakom čovjeku odgovara na pitanje zbog čega treba živjeti.

Smisao zavisi od osobe i situacije.

Za nekoga je to dijete. Za drugoga posao koji još nije završen. Za trećega osoba koju voli. Nekome je smisao u stvaranju, nekome u brizi za druge, znanju, vjeri ili odgovornosti koju ne želi ostaviti nedovršenom.

Frankl je čak smatrao da je pogrešno neprestano pitati šta mi očekujemo od života.

Pitanje se može okrenuti: šta život u ovoj konkretnoj situaciji očekuje od mene?

Dvojica ljudi kojima je budućnost izgledala završeno

U knjizi Čovjekova potraga za smislom Frankl opisuje dvojicu zatvorenika koji su govorili da više ništa ne očekuju od života.

Obojica su razmišljala o samoubistvu.

Frankl je pokušao potpuno promijeniti pitanje.

Nije ih pitao šta još mogu dobiti od života, nego postoji li nešto ili neko ko još očekuje njih.

Jednog čovjeka čekalo je dijete koje je volio.

Drugi je bio naučnik koji je započeo posao koji niko drugi nije mogao završiti na isti način.

Za Frankla je upravo osjećaj nezamjenjive odgovornosti bio važan: kada čovjek vidi nešto što još mora učiniti ili nekoga kome još nešto znači, budućnost prestaje izgledati potpuno prazna.

Tri načina na koja je Frankl govorio o smislu

U njegovom radu ponavljaju se tri osnovna puta.

Prvi je ono što stvaramo ili činimo. Posao, projekat, djelo, briga za nekoga, nešto što ostavljamo iza sebe.

Drugi je ono što doživljavamo i koga susrećemo. Ljubav je za Frankla imala posebno mjesto. Čovjek može pronaći smisao kroz odnos, prirodu, umjetnost ili iskustvo nečega što smatra vrijednim.

Treći put je najteži: stav prema patnji koju više nije moguće izbjeći.

Upravo se taj dio njegovog učenja najčešće pogrešno razumije.

Frankl nije tvrdio da treba trpjeti ono što možemo promijeniti

Njegova filozofija nije poziv da čovjek šuti, podnosi nepravdu ili ostaje u lošim okolnostima samo zato što iz patnje navodno treba nešto naučiti.

Naprotiv.

U logoterapijskoj tradiciji jasno se razlikuje patnja koju možemo ukloniti od one koju više nije moguće promijeniti.

Ako postoji izlaz, problem treba pokušati riješiti.

Pitanje stava postaje presudno tek kada se čovjek nađe pred nečim što zaista ne može vratiti, izbrisati ili promijeniti – teškim gubitkom, neizlječivom bolešću ili prošlošću koja se više ne može prepraviti.

Tada čovjek možda ne bira šta mu se dogodilo, ali još uvijek ima određeni prostor da bira šta će sa tim iskustvom učiniti.

Sreća nije nešto što treba juriti direktno

Još jedna Franklova ideja danas zvuči gotovo suprotno kulturi u kojoj se od ljudi očekuje da stalno budu sretni.

On sreću nije vidio kao cilj koji možete uhvatiti tako što ćete je neprestano tražiti.

Smislen posao, odnos, odgovornost ili vrijednost kojoj se čovjek posveti mogu donijeti osjećaj ispunjenosti. Sreća tada dolazi kao posljedica, a ne kao zadatak koji svakog jutra treba izvršiti.

Zbog toga čovjek može imati težak period, osjećati tugu i ipak znati zbog čega ustaje.

I obrnuto – može imati udoban život, a osjećati veliku prazninu ako nema ništa što doživljava vrijednim svog vremena i energije.

Smisao nije isto što i veliki životni plan

Još jedna važna stvar često se izgubi kada se Frankl pretvara u motivacijske citate.

Smisao ne mora biti spektakularan.

Ne morate pronaći „životnu misiju“ koja će promijeniti svijet.

Franklova logoterapija govori o smislu konkretne situacije i konkretnog trenutka.

Nekada je zadatak velik. Nekada se svodi na to da budete prisutni za osobu kojoj ste potrebni, završite ono što ste započeli ili dostojanstveno podnesete dan koji ne možete promijeniti.

Nietzscheova rečenica, Franklovo životno pitanje

Zato je Nietzscheova misao o „zašto“ toliko dobro odgovarala Franklu.

Nije je napisao on, ali je cijeli njegov rad bio pokušaj da objasni šta se događa kada čovjek pronađe razlog zbog kojeg budućnost još uvijek nešto znači.

Ne znači da će zbog toga svaka bol nestati.

Ne znači ni da će osoba koja ima smisao biti neuništiva.

Ali za Frankla je razlika između života koji izgleda samo kao niz okolnosti koje nam se događaju i života u kojem osjećamo odgovornost prema nečemu bila ogromna.

Ponekad pitanje nije kako ukloniti svaku teškoću.

Ponekad je mnogo važnije znati zbog čega je vrijedi preći.