Ko češće prvi poželi bliskost, muškarci ili žene? Istraživanja jesu pronašla razliku, ali jedan detalj mijenja cijelu sliku

Postoji jedno staro uvjerenje o partnerskim odnosima: muškarac napravi prvi korak, a žena odlučuje hoće li ga prihvatiti. Takva slika desetljećima se ponavljala u filmovima, razgovorima i društvenim očekivanjima.

Ali kako to izgleda kada se stvarni parovi pitaju ko češće inicira bliskost?

Istraživanja zaista pronalaze razliku između muškaraca i žena, posebno u heteroseksualnim vezama. Međutim, kada se pogleda šta se događa tokom dužih odnosa, slika postaje mnogo manje jednostavna.

Istraživanja jesu pronašla jednog češćeg inicijatora

U nekoliko istraživanja muškarci su u prosjeku prijavljivali da češće naprave prvi korak prema intimnosti. Jedna studija mladih ljudi u stabilnim vezama pratila je svakodnevne načine na koje partneri pokazuju interes i također je pronašla češću inicijativu muškaraca.

Drugo istraživanje koje je ispitivalo faktore povezane s pokretanjem intimnog odnosa polazilo je upravo od već ranije zabilježenog obrasca: muškarci u prosjeku iniciraju češće.

Ali autori odmah upozoravaju na nešto važno – razlike među pojedincima su velike. Drugim riječima, prosjek ne govori šta se događa u svakom paru.

Zašto muškarci češće naprave prvi korak?

Jedan dio odgovora može biti povezan s prosječnim razlikama u želji. Velika analiza više od 67.000 odraslih osoba pokazala je da su muškarci u prosjeku prijavljivali viši nivo želje za intimnošću od žena kroz većinu dobnih grupa.

Sličan obrazac pronađen je i u istraživanju 100 novopečenih bračnih parova: muškarci su u prosjeku prijavljivali veću svakodnevnu želju prema partnerici.

Međutim, biologija nije jedino moguće objašnjenje. Društvena očekivanja također mogu igrati ulogu. Istraživanja pokazuju da muškarci češće osjećaju da se upravo od njih očekuje da pokrenu bliskost, dok su žene tradicionalno više učene da odgovaraju na inicijativu nego da je same pokreću.

Jedna stvar posebno je zanimljiva u dugim vezama

Istraživanje o inicijativi u različitim vrstama odnosa pokazalo je da kod žena u dugoročnim vezama osjećaj snažne povezanosti s partnerom povećava vjerovatnoću da upravo one naprave prvi korak.

To sugeriše da pitanje nije samo „muškarac ili žena“. Važno je i kakav je odnos među partnerima, koliko se osjećaju blisko i kakva je dinamika koja se razvila tokom godina.

U jednom paru muškarac može gotovo uvijek biti inicijator. U drugom se partneri mogu redovno smjenjivati. U trećem će inicijativa zavisiti od raspoloženja, umora i osjećaja povezanosti tog dana.

Želja se kod oba partnera mijenja više nego što mislimo

Posebno zanimljiv odgovor dala su tri longitudinalna istraživanja objavljena 2023. godine. Naučnici su provjeravali staru pretpostavku da se želja žena stalno mijenja, dok je kod muškaraca gotovo uvijek stabilna.

Kada su ispitanike pratili tokom sedam dana i bilježili njihove promjene iz trenutka u trenutak, nisu pronašli značajnu razliku između muškaraca i žena. Želja se tokom kratkog perioda mijenjala kod oba spola.

Na nju su kod oba partnera utjecali raspoloženje, osjećaj bliskosti i druge svakodnevne okolnosti.

Zato muškarac koji generalno ima veću želju ne mora biti osoba koja će baš tog dana prva poželjeti bliskost.

Nekada je upravo drugi partner onaj koji želi više

Još jedno istraživanje svakodnevnih obrazaca kod parova pokazalo je da na pojedinačan dan i muškarac i žena mogu podjednako biti partner s nižom željom.

To je važno jer ruši ideju da u svakoj vezi postoji jedna trajna uloga: jedan uvijek želi više, drugi manje.

U stvarnom životu te uloge mogu mijenjati mjesto. Umor, posao, stres, zdravstveno stanje, dolazak djece i kvaliteta odnosa mogu utjecati na oboje.

Za vezu može biti važno da inicijativa ne dolazi uvijek samo s jedne strane

Stručni stav Evropskog društva za seksualnu medicinu navodi zanimljiv nalaz: vjerovanje da muškarac uvijek mora biti osoba koja inicira bliskost povezano je s nižim zadovoljstvom oba partnera.

Istraživanja su također pokazala da muškarci često pozitivno doživljavaju kada partnerica napravi prvi korak, između ostalog zato što se tada i sami osjećaju poželjno.

To ima smisla i izvan bilo kakvih statistika. Ako godinama samo jedna osoba pokreće bliskost, ona može početi osjećati da drugoj strani nije dovoljno stalo, čak i kada to nije tačno.

Ko je onda konačno „pobijedio“?

Ako gledamo prosjek heteroseksualnih parova u dostupnim istraživanjima, muškarci češće prvi pokreću intimnu bliskost.

Ali taj rezultat govori mnogo manje o pojedinačnom paru nego što naslov može sugerisati. Razlike među ljudima su velike, želja se mijenja iz dana u dan, a osjećaj emocionalne povezanosti može promijeniti ko će biti osoba koja napravi prvi korak.

Zato možda zanimljivije pitanje nije ko bi „trebao“ češće inicirati bliskost.

Mnogo više o odnosu govori to osjećaju li oba partnera da su ponekad željeni, a ne samo oni koji moraju prvi prići.