Koliko često bliskost imaju najsretniji parovi? Istraživanje na 30.000 ljudi otkrilo granicu nakon koje „više“ ne znači i bolje

Postoji pitanje koje mnogi parovi vjerovatno nikada ne postave naglas, ali se barem jednom zapitaju: koliko često je „normalno“ imati intiman odnos?

Poređenje s prijateljima, pričama na internetu ili onim što prikazuju filmovi može vrlo lako stvoriti osjećaj da drugi parovi imaju mnogo uzbudljiviji odnos. A onda se pojavljuje još neugodnije pitanje – znači li veća učestalost automatski i sretniju vezu?

Jedno veliko istraživanje pokušalo je pronaći odgovor. U tri odvojene analize obuhvaćeno je više od 30.000 ljudi, a rezultat je pokazao da pravilo „što više, to bolje“ nije baš tačno.

Više bliskosti jeste bilo povezano s većim zadovoljstvom – ali samo do određene tačke

Istraživanje koje su proveli Amy Muise, Ulrich Schimmack i Emily Impett analiziralo je odnos između učestalosti intimnih odnosa, zadovoljstva vezom i općeg osjećaja blagostanja.

U početku je obrazac izgledao očekivano: ljudi u partnerskim odnosima koji su češće imali intimne trenutke u prosjeku su prijavljivali i veće zadovoljstvo.

Međutim, kada su istraživači detaljnije analizirali podatke, pojavila se granica nakon koje dodatna učestalost više nije bila povezana s dodatnim rastom zadovoljstva.

I upravo je ta granica privukla najveću pažnju.

Evo brojke koju su dobili

Prema rezultatima tri studije, povezanost između češće intimnosti i većeg zadovoljstva rasla je približno do jednog intimnog odnosa sedmično.

Iznad te učestalosti nije pronađena statistički značajna veza s još većim osjećajem blagostanja. To ne znači da su parovi koji su bliski nekoliko puta sedmično bili manje zadovoljni. Jednostavno, u prosjeku nisu bili sretniji samo zato što je učestalost bila veća.

To je važna razlika. Istraživanje nije pronašlo „idealni broj“ koji bi svaki par trebao slijediti, niti je jednom sedmično propisalo kao recept za dobru vezu.

Više od 30.000 ljudi, ali nema univerzalnog pravila

Ukupno su tri analize uključile 30.645 učesnika. U prvoj se povezanost između učestalosti i osjećaja blagostanja pojavila kod ljudi koji su bili u vezama, dok kod osoba koje nisu bile u partnerskom odnosu isti obrazac nije pronađen.

U narednim analizama, koje su bile usmjerene na ljude u vezama, istraživači su ponovo pronašli isti obrazac: rast do određene učestalosti, a zatim plato.

Autori su zato zaključili da veća učestalost može biti povezana s većim zadovoljstvom odnosom, ali da korist nije beskonačna.

Zašto onda ljudi toliko razmišljaju o broju?

Jedan razlog je poređenje. Parovi uglavnom ne znaju šta se zaista događa u odnosima drugih ljudi, pa sliku stvaraju na osnovu priča, društvenih mreža ili vlastitih očekivanja.

Problem nastaje kada broj postane mjera uspješnosti veze. Ako partneri vjeruju da bi „trebali“ biti bliski češće, pritisak može potpuno promijeniti način na koji doživljavaju odnos.

Istraživanje ne govori da je jednom sedmično premalo, dovoljno ili idealno za svakoga. Govori samo da u prosjeku nije pronađena dodatna povezanost s većim zadovoljstvom kada je učestalost prelazila tu granicu.

Novija istraživanja daju još zanimljiviju sliku

Studija objavljena 2025. godine analizirala je 2.101 par i pronašla nekoliko različitih obrazaca odnosa. Daleko najveća grupa obuhvatila je parove kod kojih su oba partnera bila veoma zadovoljna vezom, a intimna bliskost događala se približno jednom sedmično, odnosno nešto rjeđe.

Ipak, istraživači su pronašli i druge profile, što ponovo pokazuje da ne postoji jedna formula za sve. Posebno su se važnim pokazali međusobno povjerenje, otvoren razgovor, predanost vezi i učestalost konflikata.

Kvalitet može biti važniji od pokušaja da se dostigne broj

Druga istraživanja pokazala su da nije važna samo učestalost. Osjećaj nježnosti, pažnje i emocionalne povezanosti također je povezan sa zadovoljstvom i boljim doživljajem odnosa.

Drugim riječima, deset hladnih i rutinskih trenutaka bliskosti ne moraju automatski značiti više od nekoliko trenutaka u kojima se oba partnera osjećaju povezano, prihvaćeno i željeno.

To je posebno važno u dugim vezama, gdje se svakodnevica mijenja. Posao, djeca, stres, zdravstvene okolnosti i obaveze mogu učiniti da učestalost nije ista tokom svih perioda života.

Postoji li onda „normalan“ broj?

Na osnovu ovih podataka – ne postoji broj koji bi mogao vrijediti za svaki par.

Neko će biti zadovoljan s većom učestalošću, nekome odgovara manja, a potrebe se mogu mijenjati i kod istog para kroz godine. Mnogo je važnije da među partnerima ne postoji dugotrajno nezadovoljstvo o kojem niko ne želi razgovarati.

Istraživanje na više od 30.000 ljudi ipak daje zanimljiv odgovor na jedno popularno uvjerenje: više nije automatski i bolje.

Za kvalitet veze očigledno je potrebno nešto više od kalkulatora i brojanja dana u kalendaru.