TIJEKOM BLISKOSTI STALNO PROVJERAVATE KAKAV UTISAK OSTAVLJATE? Masters i Johnson opisali su zamku procjenjivanja sebe

Napokon imate vrijeme za sebe. Obaveze su završene, nema žurbe i sve djeluje kao dobra prilika za bliskost. Ipak, dio vaše pažnje odlazi negdje drugo, pa trenutak ne doživljavate onako kako ste očekivali.

Kasnije vam je teško objasniti šta je nedostajalo. Partner možda pretpostavi da je problem u njemu, dok vi pokušavate pronaći odgovor koji ne zvuči kao odbijanje.

U takvim razgovorima vrijedi razmotriti i nešto o čemu se rjeđe govori: čime smo zaokupljeni dok smo zajedno i kakva očekivanja unosimo u intimni život.

Večer za koju smo unaprijed odredili rezultat

Zamislite par koji je dugo planirao slobodan vikend. Potrošili su vrijeme i novac na putovanje, pa sada osjećaju da iskustvo mora opravdati sva očekivanja. Svaka mala neugodnost izgleda važnije nego u običnom danu.

Sličan pritisak može nastati nakon dužeg perioda udaljenosti. Jedan susret dobije zadatak da potvrdi ljubav, poželjnost i budućnost odnosa. Toliko pitanja teško je razriješiti u jednom trenutku.

Možete se zapitati šta očekujete od sebe i šta pretpostavljate da očekuje partner. Jesu li ta očekivanja ikada izgovorena ili su nastala iz poređenja, ranijih komentara i vlastitog straha?

Kada partnerovu reakciju pokušavamo stalno tumačiti

Pogled, tišina ili kratka pauza mogu dobiti značenje koje druga osoba nije namjeravala. Možda je zamišljena, umorna ili joj nešto fizički ne odgovara, a vi već zaključujete da ste ostavili loš utisak.

Takvu pretpostavku vrijedi provjeriti razgovorom u kojem postoji prostor za iskren odgovor. Osoba ne treba uvjeravati partnera da je sve savršeno samo da ga ne bi uznemirila.

Razmislite i o tome možete li promijeniti plan bez osjećaja neuspjeha. Zajednička večer može uključivati razgovor, dodir ili odmor, u skladu s onim što oboje želite u tom trenutku.

Vrijedi razgovarati i o ranijim komentarima koji su ostali važni. Možda je šala o izgledu ili poređenje iz nekog razgovora imalo veću težinu nego što je govornik shvatio. Možete opisati kako ste ga doživjeli i čuti objašnjenje, bez pretpostavke da vas druga osoba mora odmah uvjeriti da ništa nije važno.

Šta znači posmatrati sebe umjesto učestvovati

William Masters i Virginia Johnson u svom su radu opisivali zauzimanje uloge posmatrača: osoba prati i procjenjuje vlastite reakcije tokom intimnosti. Taj se pojam povezuje s njihovim razmatranjem straha od neuspjeha u knjizi iz 1970. godine.

Pažnja se tada može preusmjeriti na provjeravanje da li sve izgleda i odvija se dovoljno dobro. Čovjek počne razmišljati o tome kakav utisak ostavlja, umjesto da jednostavno primjećuje vlastito iskustvo i partnerove izgovorene potrebe.

Ovaj historijski koncept otvara koristan ugao za razgovor, ali ne objašnjava svaku teškoću s bliskošću. Zdravlje, umor, odnos među partnerima i drugi faktori također mogu biti važni.

Kako započeti razgovor koji ne postaje nova provjera

Možete opisati da često razmišljate o tome jeste li dovoljno dobri i pitati partnera kako on doživljava zajedničke trenutke. Korisnije je čuti konkretan odgovor nego pokušavati iznuditi opću potvrdu da s vama ništa nije pogrešno.

Izbjegavajte poređenje s drugim parovima i zamišljenim pravilima o tome kako bliskost mora izgledati. Drugi ljudi ne žive vaše okolnosti, a ono što podijele s javnošću nije potpuni prikaz njihovog odnosa.

Ako su teškoće uporne, bolne ili stvaraju znatnu uznemirenost, odgovarajući zdravstveni stručnjak može pomoći u procjeni. Nije potrebno unaprijed zaključiti da je uzrok samo psihološki niti da neko namjerno uskraćuje bliskost.

Za početak možete provjeriti jedno očekivanje: ima li u vašem odnosu dovoljno prostora da intiman trenutak bude zajedničko iskustvo bez obaveze da išta dokazuje?