PSIHOLOG ERIK ERIKSON OPISAO JE 2 OSJEĆAJA KOJA MOGU OBILJEŽITI STAROST: Zašto se neki ljudi na svoj život osvrću s mirom, a drugi s dubokim žaljenjem

Kako čovjek stari, jedno pitanje može postajati sve važnije: kada pogledam život iza sebe, mogu li ga prihvatiti ili stalno razmišljam o tome šta sam trebao uraditi drugačije?

Psiholog Erik Erikson, poznat po teoriji psihosocijalnog razvoja, smatrao je da čovjek kroz život prolazi kroz niz razvojnih sukoba.

Posljednju fazu opisao je kao sukob između dva stanja: integriteta i očaja.

Jednostavnije rečeno, čovjek se u kasnijim godinama osvrće na vlastiti život i pokušava odgovoriti na pitanje: mogu li prihvatiti život koji sam zaista živio?

Neko može vidjeti greške, propuštene prilike i teške periode, ali ipak osjećati da je njegov život imao vrijednost.

Drugi može ostati zarobljen u mislima o svemu što nije uradio, ljudima koje je izgubio i odlukama koje više ne može promijeniti.

Prvi osjećaj je integritet – sposobnost da prihvatimo vlastiti život kao cjelinu

Integritet ne znači da čovjek misli da je sve radio ispravno.

Naprotiv.

Osoba može jasno vidjeti vlastite greške, pogrešne odluke i odnose koje je mogla drugačije voditi.

Ali istovremeno uspijeva prihvatiti da su svi ti dijelovi dio njenog jednog stvarnog života.

Takav čovjek može reći:

„Nisam sve uradio kako treba, ali ovo je moj život i mogu ga prihvatiti.“

Erikson je integritet povezivao s osjećajem cjeline, prihvatanja i mudrosti.

To ne znači euforiju.

Čovjek može žaliti za nekim stvarima i istovremeno osjećati mir s većim dijelom svog životnog puta.

Drugi osjećaj je očaj – kada prošlost izgleda kao niz propuštenih prilika

Na suprotnoj strani Erikson je opisao očaj.

On se može pojaviti kada osoba pogleda unazad i osjeti da je previše života potrošila na pogrešne stvari, a da sada nema dovoljno vremena da ih promijeni.

„Trebao sam više vremena provoditi s djecom.“

„Zašto nisam otišao kada sam mogao?“

„Zašto sam cijeli život radio posao koji sam mrzio?“

„Zašto se nisam pomirio s tom osobom?“

Problem nije samo žaljenje.

Svi ljudi imaju odluke koje bi danas možda donijeli drugačije.

Očaj nastaje kada osjećaj propuštenog potpuno prekrije sve drugo i čovjek više ne može pronaći smisao ili vrijednost u životu koji je zaista imao.

Dvoje ljudi može imati sličan život, a potpuno drugačije gledati na njega

Čovjek koji je prošao kroz razvod, finansijske probleme i neuspješnu karijeru ne mora nužno završiti u očaju.

Druga osoba može imati mnogo više objektivnih uspjeha, a ipak osjećati duboko nezadovoljstvo.

Razlika nije samo u onome što se dogodilo.

Važno je i kako osoba razumije vlastitu priču.

Neko može na težak period gledati kao na vrijeme u kojem je mnogo izgubio, ali i mnogo naučio.

Drugi isti događaj može godinama doživljavati isključivo kao dokaz da mu je život krenuo pogrešnim putem.

Eriksonova teorija upravo zato ne govori samo o vanjskom uspjehu.

Govori o unutrašnjem odnosu prema životu koji je već prošao.

Žaljenje samo po sebi nije neprijatelj

Ponekad se šalje poruka da zdrav čovjek mora „pustiti prošlost“ i nikada ne žaliti ni za čim.

To nije realno.

Žaljenje može biti korisno.

Može pomoći da u preostalom vremenu promijenimo nešto što još možemo promijeniti.

Ako čovjek shvati da nije dovoljno razgovarao s djecom, možda ih još uvijek može nazvati.

Ako godinama nosi zamjeranje prema prijatelju, možda još uvijek može pokušati razgovarati.

Ako je cijeli život zanemarivao vlastite interese, nije nužno prekasno da pronađe nešto što ga raduje.

Problem nastaje kada se žaljenje pretvori u uvjerenje da zbog nekoliko pogrešnih odluka cijeli život više nema vrijednost.

Mir u starosti ne nastaje samo u starosti

Eriksonova teorija podsjeća na još jednu važnu stvar.

Način na koji ćemo jednog dana gledati na život gradi se mnogo ranije.

Odnosima koje njegujemo. Rizicima koje smo spremni preuzeti. Načinom na koji se odnosimo prema ljudima koje volimo.

Često govorimo da ćemo „jednog dana“ više vremena posvetiti porodici, sebi ili stvarima koje volimo.

Ali upravo od tih običnih dana kasnije nastaje život na koji ćemo se osvrtati.

Nije cilj imati savršen život

Niko do starosti neće doći bez grešaka, gubitaka i odluka koje bi možda promijenio.

Integritet zato ne znači savršen život.

Više znači mogućnost da čovjek pogleda svoju priču, sa svim njenim dobrim i lošim dijelovima, i kaže: „To je bio moj život i mogu ga prihvatiti kao cjelinu.“

Očaj nastaje kada ta mogućnost nestane i ostane samo osjećaj da je sve trebalo biti drugačije.

Možda je upravo zato Eriksonova ideja važna i ljudima koji još nisu stari.

Jer pitanje nije samo kako ćemo jednog dana gledati unazad.

Pitanje je šta danas možemo uraditi da se jednog dana imamo na šta osvrnuti s malo više mira.