PSIHOLOGINJA KRISTIN NEF GOVORILA JE O 3 VAŽNA ELEMENTA ODNOSA PREMA SEBI: Njene ideje posebno su korisne ljudima koji svima opraštaju, a sebi gotovo nikada

Postoje ljudi koji imaju ogromno razumijevanje za druge.

Kada prijatelj pogriješi, kažu: „Dešava se.“

Kada partner ima težak dan, pokušaju ga razumjeti.

Kada dijete ne uspije, tješe ga i podsjećaju da jedan neuspjeh ne određuje njegovu vrijednost.

Ali kada sami pogriješe, ton se potpuno promijeni.

„Kako sam mogao biti tako glup?“

„Opet sam sve pokvario.“

„Svi drugi ovo mogu, samo ja ne.“

Psihologinja Kristin Neff, jedna od najpoznatijih istraživačica samosuosjećanja, upravo se godinama bavi ovim paradoksom: zašto je nekim ljudima mnogo lakše pokazati toplinu i razumijevanje prema drugima nego prema sebi?

U svom naučnom modelu samosuosjećanje opisuje kroz tri međusobno povezana elementa: ljubaznost prema sebi, osjećaj zajedničke ljudskosti i svjesnu, uravnoteženu pažnju prema vlastitim osjećajima.

1. Ljubaznost prema sebi – razgovarati sa sobom kao s osobom do koje nam je stalo

Prvi element Neff naziva self-kindness, odnosno ljubaznost prema sebi.

To ne znači govoriti sebi da smo uvijek u pravu.

Ne znači ni ignorisati greške.

Znači zamijeniti nepotrebno okrutan unutrašnji govor nečim realnijim i ljudskijim.

Zamislite da vam najbolji prijatelj kaže da je napravio veliku grešku na poslu.

Vjerovatno mu ne biste rekli:

„Ti si potpuno nesposoban. Nikada ništa neće biti od tebe.“

Vjerovatnije biste rekli:

„Pogriješio si. Hajde da vidimo šta sada možeš uraditi.“

Neff smatra da isti princip možemo primijeniti prema sebi.

Samokritika ponekad izgleda kao način da se motivišemo, ali izrazito grub unutrašnji govor često samo povećava sram i strah od novih pokušaja.

Ljubaznost prema sebi ne uklanja odgovornost.

Možemo priznati da smo pogriješili i istovremeno ne pretvoriti jednu grešku u presudu o cijeloj svojoj vrijednosti.

2. Zajednička ljudskost – niste jedina osoba koja griješi

Kada se dogodi nešto neugodno, naš um lako napravi jednu pogrešnu usporedbu.

Vidimo vlastiti neuspjeh izbliza, sa svim detaljima, a tuđe živote gledamo izvana.

Tada se pojavi misao:

„Samo se meni ovo događa.“

„Svi drugi se bolje snalaze.“

Neff drugi element naziva common humanity – zajednička ljudskost.

Suština je podsjetiti se da pogreške, odbijanja, razočaranja, strah i nesigurnost nisu dokaz da smo odvojeni od drugih ljudi.

Upravo suprotno.

To su iskustva koja dijelimo s drugima.

Ne postoji čovjek koji nije donio pogrešnu odluku. Nema roditelja koji nikada nije izgubio strpljenje. Nema osobe koja je cijeli život prošla bez neuspjeha ili odbijanja.

To ne umanjuje težinu vlastitog problema.

Ali može smanjiti osjećaj izolacije.

3. Mindfulness – priznati da boli, bez pretvaranja da je sve katastrofa

Treći element je mindfulness, odnosno svjesno i uravnoteženo primjećivanje vlastitih misli i osjećaja.

Ovdje postoje dvije krajnosti.

Prva je potiskivanje:

„Nije mi ništa.“

Druga je potpuno poistovjećivanje s problemom:

„Ovo je katastrofa. Sve je uništeno. Nikada neće biti bolje.“

Mindfulness pokušava pronaći sredinu.

„Ovo me sada boli.“

Ta rečenica priznaje stvarnost, ali ne tvrdi da će sadašnji osjećaj trajati zauvijek.

Neff naglašava upravo taj balans – primijetiti patnju dovoljno jasno da možemo reagovati brižno, ali se ne izgubiti u njoj.

Samosuosjećanje nije isto što i sažalijevanje sebe

Ljudi ponekad zaziru od ove ideje jer misle da će postati lijeni ako prema sebi budu blaži.

Ako sebi oprostim, hoću li ponovo napraviti istu grešku?

Ako se ne kritikujem, ko će me natjerati da se popravim?

Ali samosuosjećanje ne znači reći: „Nema veze šta sam uradio.“

Može izgledati ovako:

„Pogriješio sam. Ovo je imalo posljedice. Želim razumjeti zašto se dogodilo i pokušati postupiti drugačije sljedeći put.“

Odgovornost je i dalje prisutna.

Ono što nestaje jeste dodatno ponižavanje samoga sebe.

Zašto je ovo posebno teško ljudima koji svima opraštaju?

Neki ljudi su navikli biti „jaki“ za sve oko sebe.

Razumiju tuđe razloge, pronalaze opravdanja i vrlo brzo praštaju.

Ali sebi postavljaju mnogo strožije standarde.

Tu može pomoći vrlo jednostavno pitanje:

„Šta bih sada rekao osobi koju volim da je napravila potpuno istu grešku?“

Ako bi vaš odgovor prijatelju bio topao i razuman, a odgovor sebi okrutan, možda problem nije u tome što vam treba više discipline.

Možda vam treba malo više iste ljudskosti koju već svakodnevno dajete drugima.

Neffina tri elementa ne uče nas da prestanemo vidjeti svoje greške. Uče nas da ih gledamo bez uvjerenja da zbog njih moramo postati vlastiti najgori neprijatelj.

Jer ponekad osoba kojoj najduže odbijamo oprostiti nije neko iz prošlosti.

To smo mi sami.