DJECA KOJA SU ODRASTALA GLEDAJUĆI RODITELJE KOJI SE VOLE: Ovih 6 stvari često ne žele tolerisati u vlastitom braku

Djeca ne uče o partnerskim odnosima samo iz onoga što im roditelji govore.

Mnogo toga nauče posmatrajući.

Vide kako roditelji razgovaraju kada se ne slažu, kako pokazuju pažnju, kako rješavaju probleme i postoji li među njima poštovanje čak i kada su ljuti.

To ne znači da će dijete odraslo u stabilnoj porodici automatski imati savršen brak niti da ljudi iz konfliktnih porodica ne mogu izgraditi zdrave odnose.

Ali rana iskustva mogu oblikovati ono što nam kasnije djeluje normalno, prihvatljivo ili neprihvatljivo.

Ako je dijete odrastalo uz odnos u kojem su ljubav i poštovanje bili vidljivi kroz svakodnevno ponašanje, ovih šest stvari može mu kasnije posebno teško pasti.

1. Stalno ponižavanje pod izgovorom šale

U zdravom odnosu partneri se mogu zadirkivati i šaliti jedno s drugim.

Ali postoji razlika između zajedničke šale i situacije u kojoj jedna osoba stalno ismijava drugu pred prijateljima, porodicom ili djecom.

Osoba koja je kod kuće gledala roditelje koji se ne omalovažavaju može mnogo brže prepoznati kada „samo se šalim“ zapravo postane način povređivanja.

Poštovanje nije odsustvo humora. To je osjećaj da partner neće koristiti vaše slabosti kao oružje.

2. Šutnju kao kaznu

Svima ponekad treba vrijeme da se smire nakon svađe.

To može biti potpuno zdravo.

Problem nastaje kada se povlačenje koristi kako bi se partner kaznio, kontrolisao ili natjerao da moli za komunikaciju.

Ako je osoba odrasla uz roditelje koji su nakon neslaganja ipak razgovarali, višednevno ignorisanje može joj djelovati posebno neprihvatljivo.

Zdrava pauza obično ima objašnjenje: „Previše sam uznemiren da sada razgovaram, vratimo se na ovo večeras.“

Kažnjavanje šutnjom nema takvu sigurnost.

3. Nepoštovanje ličnih granica

Ljubav ne znači da partner automatski ima pravo na svaku poruku, lozinku, prijateljstvo ili trenutak vašeg vremena.

Ljudi koji su odrasli gledajući roditelje koji imaju bliskost, ali istovremeno zadržavaju vlastitu ličnost, mogu lakše razumjeti tu razliku.

Partner može imati prijatelje, hobije i vrijeme za sebe bez toga da to predstavlja prijetnju vezi.

Granice nisu zid između supružnika. One mogu biti dio međusobnog poštovanja.

4. Ljubomoru koja se predstavlja kao dokaz ljubavi

Mala doza ljubomore može se pojaviti u gotovo svakom odnosu.

Ali stalno provjeravanje telefona, ispitivanje gdje je partner bio, kontrolisanje odjeće ili ograničavanje kontakata s drugim ljudima nije isto što i privrženost.

Osoba koja je odrastala uz odnos u kojem su roditelji imali povjerenja jedno u drugo možda će takvo ponašanje teže romantizirati.

Velika ljubomora ne mora značiti veliku ljubav.

Ponekad mnogo više govori o nesigurnosti i potrebi za kontrolom.

5. Odbijanje svake odgovornosti nakon svađe

Nijedan brak nema samo jednu osobu koja je uvijek u pravu.

U kvalitetnim odnosima ljudi ponekad mogu reći: „Pogriješio sam“ ili „Nisam to trebao reći.“

Dijete koje je gledalo roditelje kako se nakon konflikta izvine jedno drugom može odrasti s očekivanjem da izvinjenje nije slabost.

Zato odnos u kojem jedan partner uvijek prebacuje krivicu, mijenja temu ili nikada ne priznaje grešku može postati posebno iscrpljujući.

6. Potpunu emocionalnu nezainteresovanost

Ljubav u dugom braku ne izgleda svakog dana kao početak veze.

Ali to ne znači da treba nestati interes za ono što druga osoba osjeća.

Jedno jednostavno „Kako je prošao dan?“ može izgledati beznačajno, ali predstavlja signal da nas partner i dalje primjećuje.

Ako je neko odrastao uz roditelje koji su obraćali pažnju jedno na drugo, dugotrajna hladnoća i osjećaj da partnera ništa ne zanima mogu mu posebno teško pasti.

Dobar primjer ne znači savršen brak

Roditelji ne moraju nikada da se posvađaju da bi djeci pokazali zdrav odnos.

Naprotiv, djeca mogu mnogo naučiti upravo gledajući kako se dvoje ljudi ne slaže, a ipak ne ponižava jedno drugo.

Ono što često ostavlja najdublji trag nije činjenica da su se roditelji uvijek slagali, nego osjećaj da su se i tokom problema tretirali kao ljudi koji su na istoj strani.

Takvo dijete kasnije možda neće očekivati savršenog partnera.

Ali može imati jasniju predstavu o tome kako izgleda odnos u kojem se ljubav ne dokazuje velikim riječima, nego poštovanjem u običnim danima i teškim razgovorima.

I upravo zato neke stvari koje drugi godinama pokušavaju opravdati ono može prepoznati mnogo ranije: ljubav nije dozvola za ponižavanje, kontrolu ili ravnodušnost.