ZAŠTO NAM GODINE PROLAZE SVE BRŽE ŠTO SMO STARIJI? Psiholozi istražuju neobičan način na koji doživljavamo vrijeme

Kada smo bili djeca, ljetni raspust kao da je trajao cijelu vječnost. Jedna školska godina bila je ogroman dio života, a nekoliko sedmica do rođendana činilo se beskrajno dugo.

Kasnije se osjećaj mijenja.

Rođendani kao da dolaze sve brže, godišnja doba se smjenjuju prije nego što ih uspijemo registrirati, a često čujemo rečenicu: „Ne mogu vjerovati da je već prošla još jedna godina.“

Psiholozi već dugo pokušavaju objasniti zašto mnogi ljudi imaju upravo takav osjećaj.

Najvažnije je znati da se samo vrijeme, naravno, ne ubrzava. Mijenja se način na koji ga doživljavamo i pamtimo.

Jedna godina predstavlja sve manji dio našeg života

Jedno od najstarijih objašnjenja oslanja se na jednostavan odnos.

Za dijete od deset godina jedna godina predstavlja desetinu cijelog života.

Za osobu od 50 godina ista godina predstavlja tek pedeseti dio života.

Zbog toga se svaka naredna godina subjektivno može činiti manjim komadom ukupnog iskustva.

Ova teorija intuitivno zvuči vrlo uvjerljivo, ali savremeni psiholozi upozoravaju da sama matematička proporcija nije dovoljna da objasni cijeli fenomen.

Ljudi ponekad kažu da im je i jedan mjesec proletio, iako se odnos tog mjeseca prema ukupnoj dužini života gotovo nije promijenio.

Rutina može „sabiti“ vrijeme u sjećanju

Drugo važno objašnjenje povezano je s pamćenjem.

Mladost je puna novih iskustava.

Prvi dan škole, prvi izlet bez roditelja, prvo putovanje, novi prijatelji, prvi posao, preseljenje i mnogi drugi događaji stvaraju veliki broj različitih uspomena.

Kasnije život može postati predvidljiviji.

Ustajemo u isto vrijeme, idemo istim putem na posao, obavljamo slične obaveze i dane provodimo prema već poznatom rasporedu.

Kada se mjeseci sastoje od mnogo sličnih događaja, u retrospektivi mogu izgledati „sabijeno“.

Ako se osvrnete na sedmicu u kojoj se nije dogodilo ništa posebno, možda imate samo nekoliko jasnih uspomena. Sedmica puna putovanja, novih mjesta i ljudi može vam se činiti mnogo bogatijom i dužom kada je se kasnije prisjećate.

Vrijeme koje uživamo često nam djeluje kao da je proletjelo

Postoji još jedan paradoks.

Periodi koji su ispunjeni zanimljivim, smislenim i ugodnim iskustvima često se dok traju čine vrlo brzim.

Četiri dana odmora mogu proći „u sekundi“.

Dosadan sastanak od sat vremena, s druge strane, može djelovati beskrajno.

Noviji pregled istraživanja o subjektivnom osjećaju brzine života pokazuje da ne postoji jedan mehanizam koji objašnjava sve.

Na našu procjenu utiču pažnja, pamćenje, rutina, emocije i značenje koje pridajemo određenom životnom periodu.

Zato „vrijeme brzo prolazi“ nije uvijek negativna stvar.

Ponekad upravo najispunjenije periode opisujemo kao one koji su najbrže prošli.

Kako godine prolaze, pažnju usmjeravamo na druge stvari

Djeca često vrlo svjesno čekaju određeni događaj.

Broje dane do praznika, raspusta ili rođendana.

Odrasli rijetko imaju luksuz da cijeli dan razmišljaju o prolasku vremena.

Pažnja je usmjerena na posao, račune, djecu, obaveze, planiranje i probleme koje treba riješiti.

Kada je mozak potpuno zauzet drugim sadržajem, dan može proći bez puno svjesnog praćenja vremena.

Tek kasnije shvatimo koliko je sedmica ili mjeseci prošlo.

Možemo li učiniti da život subjektivno djeluje sporije?

Ne možemo zaustaviti sat, ali možemo utjecati na to koliko bogato određeni period ostaje zapisan u sjećanju.

Nova iskustva, učenje, putovanja, drugačija rutina i svjesnije obraćanje pažnje na svakodnevne događaje mogu stvoriti više različitih uspomena.

To ne znači da trebamo svaki dan napraviti nešto spektakularno.

Dovoljno je povremeno promijeniti rutu šetnje, naučiti novu vještinu, upoznati novo mjesto ili svjesno obratiti pažnju na ono što se događa oko nas.

Brzo vrijeme ne mora značiti izgubljen život

Psiholozi danas sve manje pokušavaju pronaći jednu jednostavnu formulu kojom bi objasnili zašto vrijeme s godinama djeluje brže.

Najnoviji pregled literature naglašava da se različiti mehanizmi vjerovatno prepliću.

Godine nam možda djeluju kraće zato što predstavljaju manji dio života, zato što imamo više rutine i manje novih uspomena, ali i zato što smo često toliko zauzeti ili angažovani da prolazak vremena primijetimo tek naknadno.

Zato pitanje nije samo „Kako da usporim vrijeme?“

Možda je korisnije pitati: „Šta će mi iz ove godine ostati u sjećanju?“

Jer sat će svakako nastaviti ići istom brzinom.

Ali način na koji ispunimo vrijeme može značajno promijeniti način na koji ćemo ga se jednog dana sjećati.