AKO ŽELITE DA VAS DJECA POŠTUJU I KADA OSTARETE, ZAPAMTITE JEDNO PRAVILO: Mnogi roditelji ga prekrše iz najbolje namjere

Roditeljstvo formalno ne završava kada dijete napuni 18 godina.

Roditelj će vjerovatno i sa 30, 40 ili 50 godina pogledati svoje dijete i u njemu vidjeti osobu koju je nekada vodio za ruku preko ulice.

Ali odnos mora da se promijeni.

Upravo tu mnogi roditelji, često iz najbolje namjere, naprave grešku koja godinama stvara udaljenost.

Savjetuju kada ih niko nije pitao. Pokušavaju odlučivati umjesto odraslog djeteta. Pomažu, ali kasnije pomoć koriste kao argument. Kritikuju partnera, posao ili način odgoja unučadi jer vjeruju da „znaju bolje“.

Ako bi cijelu priču trebalo svesti na jedno pravilo, ono bi glasilo:

Poštujte autonomiju svog djeteta kada postane odrasla osoba, čak i kada biste vi izabrali drugačije.

To samo po sebi ne garantuje bliskost u starosti, ali istraživanja odnosa roditelja i odrasle djece pokazuju koliko su kvalitet odnosa, uzajamna podrška i granice važni kroz cijeli život.

Dijete ne ostaje dijete u svakoj odluci

Roditelj može imati mnogo više životnog iskustva.

Može čak jasno vidjeti da odraslo dijete pravi grešku.

Ali postoji razlika između rečenice „Ako želiš moje mišljenje, tu sam“ i rečenice „Ja znam šta je najbolje za tebe.“

U prvoj postoji podrška.

U drugoj se lako krije kontrola.

Psihološka istraživanja odnosa između odrasle djece i starijih roditelja stalno se vraćaju istoj napetosti: ljudi žele biti bliski, ali istovremeno žele zadržati pravo da upravljaju vlastitim životom.

Najbolja namjera ponekad zvuči kao nepovjerenje

Roditelji često kontrolišu jer brinu.

Pitaju gdje je dijete bilo, koliko zarađuje, zašto još nije kupilo stan, zašto ostaje u određenoj vezi ili zašto djecu odgaja na neki način.

Njima to može biti izraz ljubavi.

Odraslo dijete, međutim, može čuti sasvim drugu poruku: „Ne vjerujem da si sposoban sam voditi svoj život.“

Istraživanja podrške odrasloj djeci pokazuju da pomoć može biti povezana s lošijim kvalitetom odnosa kada je doživljena kao nametljiva ili kada sa sobom nosi „skrivene uslove“.

Pomoć koju niko nije tražio nije uvijek doživljena kao pomoć.

Ne koristite ono što ste dali kao dug koji se jednom mora vratiti

Roditelji za djecu često daju mnogo: vrijeme, novac, san, energiju i godine života.

Ali roditeljska briga nije kreditni ugovor.

Rečenice poput „Sve smo ti dali, a ti sada nemaš vremena za nas“ mogu proizvesti upravo suprotan efekat od željenog.

Umjesto bliskosti stvaraju obavezu, krivicu i otpor.

Podrška između odrasle djece i roditelja najzdravija je kada postane sve uzajamnija i kada obje strane mogu davati bez osjećaja da se vodi knjigovodstvo.

Poštovanje ne znači uvijek poslušnost

Ovo je možda najvažnija razlika.

Odraslo dijete može vas poštovati i istovremeno odbiti vaš savjet.

Može vas voljeti i ne željeti provesti svaki vikend s vama.

Može imati drugačije političke stavove, brak, karijeru, stil života ili način roditeljstva.

Ako roditelj poštovanje mjeri količinom poslušnosti, sukob postaje gotovo neizbježan.

Odnos dvije odrasle osobe podrazumijeva da obje imaju pravo na vlastite odluke.

Roditelj koji zna reći „pogriješio sam“ ne gubi autoritet

Neki roditelji teško se izvinjavaju svojoj djeci jer vjeruju da time gube autoritet.

Ali u odnosu odraslih ljudi priznanje greške često ima potpuno drugačiji efekat.

„Pretjerao sam.“

„Nisam te trebao tako kritikovati.“

„Pokušavao sam pomoći, ali sada vidim da sam se miješao.“

Takve rečenice pokazuju da je odnos važniji od potrebe da jedna strana uvijek bude u pravu.

Jednog dana uloge se mogu početi mijenjati

Kako roditelji stare, odrasla djeca ponekad počinju pomagati u zdravstvenim, finansijskim i svakodnevnim pitanjima.

Tada se javlja zanimljiva obrnuta situacija.

Istraživanja pokazuju da stariji roditelji veoma cijene vlastitu autonomiju, dok odrasla djeca često žele intervenirati radi sigurnosti.

Drugim riječima, roditelj koji je godinama želio sam donositi odluke sada iz prve ruke može razumjeti kako se njegovo odraslo dijete osjećalo kada je neko pokušavao upravljati njegovim životom.

Bliskost se gradi mnogo prije starosti

Starost ne stvara odnos preko noći.

Jedno longitudinalno istraživanje odnosa roditelja i odrasle djece pokazalo je da je kvalitet ranijeg odnosa povezan s kasnijom brigom, emocionalnom podrškom i kvalitetom veze između generacija.

To ne znači da će „dobar roditelj“ automatski imati djecu koja će jednog dana brinuti o njemu. Životne okolnosti, udaljenost, zdravlje i mnogo drugih stvari mogu promijeniti odnos.

Ali postoji važna poruka.

Ako želite bliskost kada djeca odrastu, pokušajte ih voljeti bez potrebe da upravljate njihovim životom.

Roditeljstvo se s godinama ne mora završiti.

Ali mora evoluirati.

U jednom trenutku više niste osoba koja određuje kojim će putem dijete krenuti.

Postajete osoba kojoj se ono želi vratiti i ispričati kako je prošao put koji je samo izabralo.