ZAŠTO NEKO MOŽE ŽELJETI OSOBU KOJU NE VOLI, A NE ŽELJETI ONU KOJU VOLI? Freud je ponudio neugodno tumačenje

O partneru govorite s poštovanjem. Vjerujete mu, zajednički život ima mnogo dobrih strana i ne želite izgubiti ono što ste izgradili. Ipak, jedan dio odnosa ostaje težak za razgovor.

Kada se ta tema pojavi, lako posegnete za objašnjenjem koje zvuči dovoljno jednostavno: obaveze, umor, godine. Ponekad ono zaista opisuje situaciju. Ponekad razgovor završi prije nego što ste razumjeli šta se među vama događa.

Pitanje postaje još neugodnije ako vam se učini da privlačnost postoji u drugim okolnostima. Tada ljubav i želja počnu izgledati kao dva iskustva koja ne znate povezati.

Šta se podrazumijeva kada kažemo da imamo dobar odnos

U toj rečenici mogu stati sigurnost, prijateljstvo, odgoj djece i međusobna pomoć. Ali partneri ne moraju isto doživljavati svaki dio zajedničkog života. Jedno može biti zadovoljno postojećom bliskošću, dok drugo osjeća da važna tema godinama ostaje zatvorena.

Zamislite par koji bez teškoća razgovara o troškovima i rasporedu. Kada treba reći šta im prija ili nedostaje u intimnim trenucima, oboje počnu govoriti općenito. Plaše se da bi otvoreniji razgovor promijenio mišljenje koje partner ima o njima.

Važno je da od vlastite pretpostavke ne napravimo odgovor druge osobe. Njena želja, nelagoda ili spremnost na razgovor ne mogu se pouzdano pročitati iz jednog postupka.

Očekivanja koja unosimo u bliskost

Možete se zapitati kakva pravila nosite iz odgoja, ranijih odnosa i okruženja. Koje teme smatrate nepristojnim? Šta pretpostavljate da pristojna osoba smije poželjeti? Da li vam je teže izraziti želju upravo pred osobom čije vam je mišljenje najvažnije?

Takva pitanja ne traže da partner pristane na nešto što ne želi. Ona otvaraju prostor da prepoznate vlastitu nelagodu prije nego što je objasnite njegovim nedostatkom.

Izraziti želju i prihvatiti tuđi odgovor dva su dijela istog razgovora. Čak i kada su želje različite, poštovanje ostaje neophodno za siguran odnos.

Možete se prisjetiti posljednjeg pokušaja tog razgovora. Koju ste rečenicu zaustavili jer ste očekivali negativnu reakciju? Jeste li partnera ranije čuli da tako razmišlja ili ste odgovor sami pretpostavili? Razlikovanje stvarnog iskustva od očekivanja može pomoći da preciznije objasnite vlastitu nesigurnost, bez zaključivanja u ime druge osobe.

Kako je Freud razdvajao nježnost i želju

Sigmund Freud u eseju iz 1912. razmatrao je teškoću povezivanja nježnih i čulnih osjećanja. U svom historijskom tumačenju opisivao je muškarce kod kojih se privrženost i tjelesna želja ne usmjeravaju lako prema istoj osobi.

Njegova ideja otvara pitanje može li idealizovanje voljene osobe postati prepreka određenim oblicima bliskosti. Ako partnera smjestimo u krutu sliku onoga što je uzvišeno ili dopušteno, možda nam postane teško o željama govoriti bez stida.

To je psihoanalitičko tumačenje iz određenog vremena, a ne objašnjenje svakog savremenog para. Slabija želja može imati različite životne, odnosne i zdravstvene razloge, pa je ne treba automatski pripisivati jednoj staroj teoriji.

Bliskost kao razgovor između dvije stvarne osobe

Umjesto optužbe da vas partner više ne želi, možete opisati da se osjećate udaljeno i da želite razumjeti njegovo iskustvo. Ostavite mu vrijeme da odgovori, uključujući mogućnost da ni sam nema jednostavno objašnjenje.

Ako postoje bol, trajne smetnje ili velika uznemirenost, razgovor s odgovarajućim zdravstvenim stručnjakom može pomoći da se razmotre mogući razlozi. Filozofska ili historijska priča ne zamjenjuje individualnu procjenu.

Freudova tema danas je možda najkorisnija kao poziv da preispitamo vlastite pretpostavke: koliko u odnosu poznajemo stvarnu osobu, a koliko pokušavamo sačuvati sliku partnera pred kojim određene dijelove sebe ne smijemo pokazati?