POZNATI PSIHOLOG JAMES PROCHASKA OPISAO JE 5 FAZA KROZ KOJE LJUDI PROLAZE KADA MIJENJAJU ŽIVOT: Njegova teorija objašnjava zašto godinama obećavamo sebi promjenu, a stalno ostajemo na istom mjestu

„Od ponedjeljka počinjem.“

Rečenicu izgovorimo odlučno, napravimo plan i nekoliko dana kasnije vratimo se staroj navici.

Nekome je to prestanak pušenja, drugome više kretanja, promjena prehrane, izlazak iz lošeg obrasca ili neka sasvim druga životna odluka.

Zbog ponavljanih neuspjeha lako je zaključiti da nam nedostaje disciplina.

Psiholog James Prochaska i njegov saradnik Carlo DiClemente ponudili su drugačiji način gledanja na promjenu. Njihov transteorijski model opisuje promjenu ponašanja kao proces kroz više faza, a ne kao jedan trenutak odluke.

U klasičnoj verziji modela najčešće se govori o pet glavnih faza: pretkontemplaciji, kontemplaciji, pripremi, akciji i održavanju.

1. Pretkontemplacija – još ne mislimo ozbiljno da se trebamo promijeniti

U ovoj fazi osoba možda uopće ne vidi problem.

Drugi joj mogu govoriti da bi trebala nešto promijeniti, ali ona ne osjeća stvarnu potrebu.

Ponekad nije riječ o poricanju, nego o obeshrabrenosti.

Osoba je možda već nekoliko puta pokušala i odustala, pa više ne vjeruje da promjena ima smisla.

Primjer može biti čovjek koji zna da se premalo kreće, ali govori: „Takav sam cijeli život, nema svrhe da sada počinjem.“

U ovoj fazi agresivno uvjeravanje često ne pomaže. Važnije je da osoba uopće počne razmatrati postoji li razlog za promjenu.

2. Kontemplacija – znamo da problem postoji, ali još uvijek stojimo na mjestu

Ovo je faza u kojoj mnogi provedu veoma dugo.

Osoba već zna da želi nešto drugačije.

Kaže da bi trebala vježbati, prestati pušiti ili promijeniti neku naviku, ali istovremeno vidi i sve razloge zbog kojih je promjena teška.

„Želim početi trenirati, ali nemam vremena.“

„Želim promijeniti posao, ali šta ako novi bude još gori?“

U toj fazi postoji ambivalentnost – istovremeno želimo promjenu i želimo zadržati sigurnost poznatog.

Zato razmišljanje samo po sebi još nije isto što i spremnost na djelovanje.

3. Priprema – odluka počinje dobivati konkretan oblik

U fazi pripreme čovjek više ne govori samo „jednog dana“.

Počinje praviti plan.

Upisuje teretanu, bira datum kada će prestati pušiti, razgovara sa stručnjakom, uklanja određene prepreke ili pravi prvi mali korak.

Tu se događa važna promjena: namjera postaje konkretnija.

Umjesto „moram više hodati“, plan može glasiti: „Ponedjeljkom, srijedom i petkom nakon posla hodam 30 minuta.“

Što je plan jasniji, lakše je prepoznati šta treba uraditi kada dođe vrijeme za akciju.

4. Akcija – stvarno mijenjamo ponašanje

Ovo je faza koju ljudi najčešće zamišljaju kada govore o promjeni.

Više ne planiramo – radimo nešto drugačije.

Osoba je prestala pušiti, počela vježbati, promijenila prehranu ili napravila drugi vidljiv korak.

Ali upravo zato što je ponašanje novo, ova faza često zahtijeva mnogo energije.

Stare navike još postoje, nove još nisu potpuno automatske, a iskušenja i prepreke mogu biti česte.

Zato Prochaskin model naglašava da početak nije isto što i završetak promjene.

5. Održavanje – nova navika mora preživjeti stvarni život

Najveći izazov često nije početi nego nastaviti.

U fazi održavanja osoba radi na tome da novo ponašanje postane stabilan dio života i da se stari obrazac ne vrati.

APA u opisu modela održavanje povezuje s nastavkom novog ponašanja nakon najmanje šest mjeseci redovne prakse.

To ipak ne znači da nakon šest mjeseci iskušenje potpuno nestaje.

Stres, putovanje, bolest ili velika životna promjena mogu ponovo aktivirati stare navike.

Zato održavanje uključuje i planiranje kako reagovati kada se pojave teški periodi.

Povratak staroj navici ne znači da ste se vratili na početak

Jedna od najkorisnijih ideja ovog modela jeste da proces ne mora biti linearan.

Ljudi se mogu vratiti u raniju fazu, zatim ponovo krenuti naprijed.

Neko prestane pušiti nekoliko mjeseci, ponovo zapali, pa kasnije napravi novi pokušaj s više iskustva nego prvi put.

Zato jedan neuspjeh ne mora dokazivati da „nemamo karakter“.

Može pokazati gdje je plan bio slab i šta sljedeći put treba uraditi drugačije.

Zašto godinama obećavamo sebi isto?

Ponekad pokušavamo napraviti akciju dok smo psihološki još u fazi razmišljanja.

Želimo rezultat, ali još nismo riješili razloge zbog kojih nam je stara navika korisna ili ugodna.

Prochaskin model zato promjenu ne predstavlja kao test snage volje, nego kao proces u kojem različite faze traže različite zadatke.

Nekome ne treba još jača odluka, nego bolji razlog. Drugome ne treba motivacioni govor, nego konkretan plan. Trećem ne treba novi početak, nego strategija kako da održi ono što je već postigao.

Možda zato najvažnije pitanje nije: „Zašto se još nisam promijenio?“

Mnogo korisnije može biti: „U kojoj se fazi promjene trenutno stvarno nalazim?“