Psihologija

ZAŠTO NEKI LJUDI NE VOLE DA IH NEKO POSMATRA DOK RADE? Iza ove navike mogu se kriti 4 psihološka razloga

Možete neku radnju obaviti stotinu puta bez problema, ali čim vam neko stane iza leđa i počne gledati šta radite, kao da odjednom sve postane teže.

Počnete razmišljati o svakom pokretu. Provjeravate jeste li nešto pogriješili, pitate se šta druga osoba misli i radnja koju inače obavljate automatski odjednom zahtijeva mnogo više koncentracije.

Nekim ljudima to tek malo smeta. Drugi gotovo ne mogu normalno raditi ako znaju da ih neko pažljivo posmatra.

Takva reakcija sama po sebi ne znači da je osoba nesigurna ili da ima psihološki problem. Postoji nekoliko sasvim razumljivih razloga zbog kojih nam tuđi pogled može poremetiti koncentraciju.

1. Počinjemo razmišljati o tome kako nas druga osoba procjenjuje

Čim postanemo svjesni da nas neko posmatra, pažnja se može prebaciti sa samog zadatka na pitanje kako izgledamo dok ga obavljamo.

Umjesto da jednostavno nastavite raditi, kroz glavu vam mogu prolaziti misli poput:

“Jesam li ovo dobro uradio?”

“Je li primijetio da sam pogriješio?”

“Zašto me toliko gleda?”

U psihologiji postoji pojam straha od negativne evaluacije, odnosno zabrinutosti da će drugi naš učinak ili ponašanje procijeniti loše.

To ne znači da svako kome smeta posmatranje pati od socijalne anksioznosti. Blaga nelagoda kada osjećamo da nas neko procjenjuje sasvim je uobičajena i može se pojaviti kod ljudi koji se inače osjećaju potpuno opušteno u društvu.

2. Prisustvo druge osobe oduzima dio pažnje

Ponekad nije problem u tome šta osoba misli o nama, nego jednostavno u činjenici da je tu.

Ako pokušavate završiti nešto što zahtijeva koncentraciju, mozak više ne obrađuje samo zadatak.

Svjesni ste i osobe pored sebe.

Možda primjećujete gdje stoji, šta gleda, hoće li nešto pitati ili komentarisati. Čak i kada ništa ne govori, dio pažnje može biti usmjeren na njeno prisustvo.

Psihološka istraživanja o takozvanoj socijalnoj facilitaciji pokazala su zanimljiv obrazac: prisustvo drugih ne djeluje jednako na sve vrste zadataka.

Kod jednostavnih i dobro uvježbanih radnji ljudi ponekad mogu raditi jednako dobro ili čak bolje pred drugima.

Kod novih, složenijih ili zahtjevnijih zadataka dodatni pritisak može imati suprotan efekat.

3. Nekima je neugodno da drugi gledaju proces, a ne rezultat

Rad gotovo nikada nije potpuno uredan proces.

Nešto pokušamo, pogriješimo, vratimo se korak unazad, promijenimo pristup ili obrišemo ono što smo upravo napravili.

Kada smo sami, te sitne greške često ni ne primjećujemo.

Kada nas neko posmatra, možemo postati mnogo svjesniji svakog pogrešnog koraka.

Neke osobe zato nemaju nikakav problem pokazati završeni rezultat, ali ne vole kada ih neko gleda dok do tog rezultata dolaze.

To može biti posebno izraženo kod ljudi koji od sebe očekuju visok standard ili ne vole pokazivati nedovršene verzije svog rada.

Njima nije nužno problem kritika konačnog rezultata. Neugodno im je da neko vidi sve pokušaje, greške i ispravke koje mu prethode.

4. Posmatranje može stvoriti osjećaj da smo izgubili svoj prostor

Postoji i jednostavnije objašnjenje koje nema mnogo veze sa strahom od tuđeg mišljenja.

Neki ljudi jednostavno najbolje rade kada imaju osjećaj da su sami u svom prostoru.

Kada im neko stoji iza ramena, to mogu doživjeti kao ometanje ili zadiranje u njihov način rada.

Možda će vam bez problema pokazati šta su napravili čim završe, ali ne žele “publiku” tokom samog procesa.

Kada druga osoba ode, koncentracija se često gotovo trenutno vrati.

To ne znači automatski da je osoba nesigurna

Lako je nekome ko kaže “nemoj me gledati dok ovo radim” pripisati nesigurnost ili nedostatak samopouzdanja.

Stvarnost je mnogo složenija.

Na reakciju mogu utjecati vrsta zadatka, iskustvo, odnos s osobom koja nas posmatra, strah od procjenjivanja, potreba za koncentracijom, umor, pa čak i sama navika.

Ista osoba može u jednoj situaciji uživati u publici, a u drugoj je jedva podnositi.

Profesionalac, primjerice, može bez nervoze obavljati dobro uvježban posao pred velikim brojem ljudi, ali mu može smetati da ga neko posmatra dok prvi put pokušava naučiti nešto novo.

Zato nelagodu zbog tuđeg pogleda ne treba odmah pretvarati u psihološku etiketu.

Ponekad naš mozak jednostavno mnogo lakše radi kada ima jedan zadatak pred sobom – i nijedan par očiju iza sebe.