Mnoge žene čekaju osjećaj prije pristanu na intiman odnos sa partnerom: Doktorica je prije 25 godina tvrdila da možda čekaju pogrešan trenutak

Mnoge žene čekaju da prvo osjete želju, ali doktorica je prije 25 godina predložila potpuno obrnut redoslijed

Postoji jedna pretpostavka koja se toliko dugo ponavlja da je mnogi smatraju jedinim „normalnim“ načinom na koji intimna želja funkcioniše.

Prvo bi se trebala pojaviti želja. Nakon nje dolaze bliskost, uzbuđenje i intimni odnos. Ako se želja ne pojavi sama od sebe, lako je zaključiti da nešto nije u redu – s nama, partnerom ili vezom.

Posebno se to događa ljudima koji su godinama zajedno. Nekada je bilo dovoljno pogledati partnera i osjetiti uzbuđenje, a sada taj spontani osjećaj dolazi mnogo rjeđe.

Ali prije više od 25 godina kanadska doktorica Rosemary Basson predložila je model koji je tu logiku okrenuo gotovo naglavačke.

Šta ako želja nije uvijek početak?

Basson je proučavala ženski intimni odgovor, posebno u dugoročnim vezama. Smatrala je da tradicionalni model – želja, pa uzbuđenje, pa intimnost – jednostavno ne opisuje iskustvo svih žena.

Kod mnogih, tvrdila je, početna motivacija za bliskost ne mora biti snažna spontana želja. Ponekad osoba može poželjeti nježnost, povezanost s partnerom ili zajednički trenutak, a osjećaj želje pojavi se tek kasnije.

Drugim riječima, redoslijed ponekad može izgledati obrnuto od onoga što smo očekivali.

Prvo može doći bliskost, a želja tek nakon nje

Basson je taj dio opisivala kao responsivnu želju.

Osoba možda ne sjedi tokom dana razmišljajući o intimnosti niti osjeti iznenadnu potrebu bez ikakvog povoda. Ali u odgovarajućem kontekstu – uz nježnost, dodir, emocionalnu povezanost i osjećaj sigurnosti – može se pojaviti uzbuđenje, a zatim i želja.

To je važno jer mnoge žene upravo odsustvo spontanog impulsa protumače kao dokaz da su „izgubile želju“.

Basson je upozorila da kod nekih žena to uopće ne mora biti pravi opis onoga što se događa.

Dugotrajna veza može promijeniti način na koji želja počinje

Na početku veze postoji mnogo novine, iščekivanja i nepoznatog. Partnera tek otkrivamo, a sam susret može biti dovoljan da izazove snažnu reakciju.

Nakon deset ili dvadeset godina zajedničkog života kontekst je drugačiji. Tu su posao, djeca, računi, umor, obaveze, zdravstvene promjene i činjenica da je partner odavno postao dio svakodnevnog života.

To ne mora značiti da je privlačnost nestala. Može značiti da je za pojavu želje sada potrebno nešto više konteksta nego prije.

Ovo ne znači da bi neko trebao pristati na nešto što ne želi

Tu postoji vrlo važna granica.

Responsivna želja ne znači da osoba treba pristati na intimnost u nadi da će joj se „usput svidjeti“, niti da je partneru nešto dužna.

Pristanak, osjećaj sigurnosti i stvarna otvorenost prema bliskosti ostaju osnovni. Ako osoba ne želi intimni kontakt, model responsivne želje nije razlog da se njena odluka zanemari.

Poenta je samo u tome da izostanak spontane želje prije svakog intimnog trenutka ne mora automatski značiti da će izostati i kasnija želja.

Istraživanja su kasnije pokazala da ne postoji samo jedan model

Kasnija istraživanja pokušala su provjeriti koliko žena prepoznaje vlastito iskustvo u Bassoninom modelu.

Rezultati nisu pokazali da sve žene funkcionišu na isti način. Neke su se više pronalazile u tradicionalnom linearnom modelu, druge u Bassoninom kružnom modelu, a veliki broj žena opisao je kombinaciju oba.

U jednoj studiji najveća grupa žena podržala je upravo mješoviti model – ponekad se želja pojavi spontano, a ponekad tek kao odgovor na bliskost i odgovarajući kontekst.

To možda i jeste najvažnija poruka: ne postoji jedan „ispravan“ redoslijed koji vrijedi za svaku osobu i svaki period života.

Zašto je ova ideja važna nakon 40. ili 50. godine?

S godinama se mogu mijenjati hormoni, san, nivo stresa, zdravlje, lijekovi i odnos prema vlastitom tijelu. Sve to može utjecati na spontanu želju.

Ako osoba očekuje da se osjećaj mora pojaviti potpuno sam od sebe, kao u dvadesetim, lako može zaključiti da je nešto nepovratno izgubljeno.

Ali možda se promijenio način na koji se želja pokreće, a ne nužno sposobnost da je čovjek uopće osjeti.

Možda zato pitanje nije samo „zašto više nemam želju?“

Ponekad korisnije pitanje može biti: u kojim okolnostima se osjećam povezano, opušteno i blisko partneru?

Šta mi smeta? Umor? Stres? Neriješeni konflikt? Osjećaj da svaki dodir mora završiti intimnim odnosom? Nedostatak nježnosti koja nema nikakav drugi cilj?

Bassonin model upravo je skrenuo pažnju na kontekst koji tradicionalni modeli često nisu dovoljno uzimali u obzir.

Prije 25 godina promijenila je jedno jednostavno pitanje

Umjesto da se uvijek pita zašto se želja nije pojavila prije bliskosti, Rosemary Basson predložila je da kod nekih žena treba pogledati šta se događa nakon što bliskost počne.

Za neke ljude želja je iskra koja pokrene cijeli proces.

Za druge se iskra pojavi tek kada se osjećaju dovoljno blisko, sigurno i opušteno.

A ta razlika može potpuno promijeniti način na koji čovjek tumači vlastiti intimni život.