Nije svađa ono što najviše uništava brak nakon 20 ili 30 godina: John Gottman otkrio je ključ koji mnogi smatraju glavnim problemom

Partner vas iznervira, podignete glas, posvađate se i nekoliko sati ne razgovarate. Takvi trenuci mogu izgledati kao dokaz da je brak krenuo nizbrdo, posebno nakon mnogo godina zajedničkog života.

Ali psiholog John Gottman desetljećima je posmatrao bračne parove i način na koji razgovaraju tokom konflikta. Jedno od njegovih najzanimljivijih otkrića jeste da sama ljutnja nije nužno ono što najbolje razlikuje brakove koji opstaju od onih koji se raspadaju.

Možete se svađati i ostati zajedno. Možete čak imati iste neriješene probleme godinama.

Mnogo opasniji trenutak nastaje kada se promijeni način na koji partneri počnu gledati jedno drugo.

Gottman nije parovima postavljao samo pitanja

U njegovim istraživanjima parovi su dovođeni u laboratorijske uslove i razgovarali o stvarnim temama oko kojih se ne slažu. Istraživači su pratili riječi, izraze lica, emocije i fiziološke reakcije.

Tokom godina iz tih opažanja izdvojena su četiri destruktivna obrasca koje je Gottman nazvao „četiri jahača“: kritika ličnosti partnera, defanzivnost, povlačenje iz razgovora i još jedan obrazac koji se pokazao posebno problematičnim.

Na prvi pogled ponekad izgleda manje dramatično od vikanja.

Može stati u jedan pogled.

Počinje kolutanjem očima, podsmijehom ili jednom rečenicom

Gottman ga naziva prezirom.

To nije isto što i reći partneru: „Ljuti me što nisi uradio ono što smo dogovorili.“ Kod prezira poruka više nije da je određeni postupak problem. Poruka postaje da je problem osoba.

Sarkazam, ismijavanje, ruganje, kolutanje očima, oponašanje partnera ili govor iz pozicije moralne superiornosti šalju sasvim drugačiju poruku: „Ja sam iznad tebe.“

Upravo je prezir Gottman Institute označio kao najsnažniji pojedinačni prediktor razvoda među njihovim negativnim komunikacijskim obrascima.

Zašto je to opasnije od obične svađe?

Svađa još uvijek može značiti da nam je stalo do problema i da pokušavamo nešto promijeniti. Čovjek se može naljutiti na osobu koju istovremeno poštuje.

Prezir nagriza upravo to poštovanje.

Kada partner više ne sluša šta govorimo nego razmišlja koliko smo glupi, nesposobni ili naporni, konflikt više nije samo rasprava o novcu, djeci, kući ili obavezama.

Postaje procjena vrijednosti druge osobe.

U dugim brakovima često ne postoji jedan veliki trenutak

Ljudi zamišljaju raspad odnosa kroz veliku izdaju, nevjeru ili svađu nakon koje neko zalupi vratima. Ponekad se to zaista dogodi.

Ali dug odnos može se trošiti mnogo tiše.

Godinama se mogu ponavljati male negativne interpretacije: „Naravno da je opet zaboravio“, „Od nje ništa drugo nisam ni očekivao“, „S njim se ne može razgovarati“, „Ona uvijek sve pokvari“.

Vremenom partner više ne dobija benefit sumnje. Gotovo svaki njegov postupak tumači se kroz već formiranu negativnu sliku.

Još jedan znak posebno se pojavljuje kada ljudi odustanu od borbe

Gottman opisuje i „stonewalling“ – emocionalno povlačenje iz razgovora. Jedan partner govori, dok se drugi zatvara, prestaje reagovati ili se ponaša kao da razgovor ne postoji.

Zanimljivo je da brak zato ne mora izgledati dramatično loše izvana. Nekada ljudi više gotovo i ne svađaju.

Ne zato što su riješili probleme, nego zato što su prestali pokušavati.

U Gottmanovim istraživanjima emocionalno povlačenje i ljutnja bili su povezani s kasnijim razvodima, dok su drugi destruktivni obrasci mogli biti povezani s ranijim raspadom odnosa.

Još neugodnija činjenica: većina problema možda nikada neće potpuno nestati

Gottmanova istraživanja sugeriraju da je veliki dio partnerskih problema „trajan“ – proizlaze iz razlika u ličnosti, potrebama i načinu života i ne mogu se jednostavno riješiti jednim razgovorom.

Njegov institut navodi broj od oko 69 posto.

To znači da uspješan brak nije nužno brak u kojem su partneri riješili sve svoje razlike. Mnogo važnije može biti kako žive s razlikama koje neće nestati.

Jedan partner možda voli štedjeti, drugi trošiti. Jedan treba više druženja, drugi više mira. Jedan želi planirati mjesec unaprijed, drugi želi živjeti spontano.

Takve razlike mogu postojati desetljećima.

Problem počinje kada se razlika pretvori u karakterološku presudu

Postoji velika razlika između „volio bih da više planiramo troškove“ i „ti si neodgovorna osoba koja nikada neće naučiti s novcem“.

Prva rečenica govori o problemu. Druga govori o vrijednosti partnera.

I tu se vraćamo na razlog zbog kojeg Gottman toliko naglašava prezir. Kada se negativna emocija poveže s osjećajem superiornosti, druga osoba više nije ravnopravan partner s kojim imamo problem.

Postaje neko koga gledamo s visine.

Može li se takav obrazac promijeniti?

Gottmanov pristup ne tvrdi da je svaki sarkastičan komentar znak da je brak osuđen na propast. Prediktori na nivou istraživanja nisu proročanstvo za svaki pojedinačni par.

Ljudi mogu promijeniti način komunikacije, posebno kada obrazac prepoznaju prije nego što postane dominantan.

Jedan od suprotnih pravaca jeste namjerno vraćanje poštovanja i uvažavanja: govoriti konkretno o problemu bez ponižavanja osobe, primjećivati ono što partner radi dobro i naučiti prekinuti konflikt kada su oba partnera toliko uznemirena da normalan razgovor više nije moguć.

Zato odsustvo svađe nije uvijek znak dobrog braka

Dvoje ljudi može glasno raspravljati, a ipak se nakon toga vratiti jedno drugome s poštovanjem. Drugi par može godinama gotovo bez svađe sjediti za istim stolom i više ne biti emocionalno prisutan.

Gottmanova istraživanja zato mijenjaju pitanje koje bi dugogodišnji partneri mogli sebi postaviti.

Nije samo: „Koliko se često svađamo?“

Možda je važnije: „Šta mislim o ovoj osobi dok se svađamo?“

Jer trenutak kada nerviranje preraste u podsmijeh, gađenje i osjećaj da smo bolji od čovjeka s kojim živimo može biti mnogo ozbiljniji od same rasprave koja je sve pokrenula.